Ostani kod kuće, ostani doma! - Zdenka Kirin

Zdenka Kirin

Zagreb, R Hrvatska Učesnica mnogih festivala i zbornika. Često nagrađivana. Objavila nekoliko knjiga poezije i proze.

SA STAZA I OBZORJA

Notni zapis ljubavi
u njedrima mojim protitrava
ljepota se rastvara pred očima
i miriše cvijećem okićena
livada i krošnja osjajena čulima
što šire se srcem ustreptalim
od želje iskonske i čiste pod prstima
s poljupca punog radosti i žara

sveg bogatstva prisnosti u sebi!

Pod čarolijom doživljajnog krijesa –
notni zapis se prelijeva i zvuči kristalno
niz zvonke otkucaje želja treperećih
od osjetilne žeđi ostvarivanja sebe
u lepezi mogućnosti neograničene sreće
što je privlačnošću zasipavala mi dane
od prisnog i vedrog pripadanja zrenju
s mladenačkim idealima neustrašivosti …

Notni zapis ljubavi odzvanja mislima
promičem kroz zrcalne slike u njima
neodoljivo sam posvećena beskrajnoj snazi
od blagosti se slijevam u njedra tvoja
i urastam u stihove tebi na dar ispisane
u noćima bdjenja, na krilima nemira i tuge
koja se razlijeva u dijalog zvijezdanog sjaja
s anđeoskom pjesmom utjehe primljene …

Post scriptum:

Sve vidljivo i nevidljivo se ziba
u mislima mojim titraju sjene i svjetlucaji
sreća i tuga prožimaju simfoniju zvuka i boja
s vezom stihova i nota u ariji srca
ljubav je jedino piće s izvorišta iskonskog duha
osjećajnog skladanja za doživljaj svet …

PORTRET SRCA

Na pruženom dlanu
nudim vam srce
i svu odjeću duše svoje
rastvaram pred Crkvom života
dok treperim na pragu pod svodom
kroz crvene latice ljubavi
raskriljujući oči u leptirov let
kao molitva s koračanja …

Ljubav se odlama od srca
i sadrži sve pjesme pulsiranja
kroz oči, srce i ruke sunca u njedrima
obuhvaćajući jezero svjetlucanja …
Ne viđaju me često na trgu gradskom,
sadim ruže u vrtu i aranžiram bukete,
pišem pjesme, osmjehujem se i plešem
s balerinom u krvotoku želja rođena …

Post scriptum:

Listam knjigu doživljaja,
emocije se nižu poskakujući
i preplavljuju misli okusima,
bojama i zvucima nježnosti u srcu –
sunce se uvlači u sobu i pozlati dah
u taj čas bliskosti i topline naše …

POEZIJOM DO MIRA

Sanjam o ljudskosti, miru, sreći i pravdi
i prebirem vrtložne misli i osjećaje
dok me događaji zapljuskuju nemilosno
iz dana u dan sivlji i snažniji valovi –
suočavam se s teškoćama i nosim se
s njima, ali nepravda me raspamećuje
i slama do neizdržljivosti i jeze na koži,
već predugo se opirem i uzalud borim –
s ruba siromaštva padam u ponor bez dna
već mi je gotovo i svejedno što će biti sutra …

Ovo je samo moja misao i osobna odluka,
nema više smisla patiti, prosjačiti i odupirati se
ionako su me izbičevali do krvi i jauka u osobi,
sva ljudska prava su mi pogažena i oduzeta –
zar da se vučem od kontejnera do javne kuhinje
i preživljavam na mrvicama odbačena kruha,
ne mogu više, istočila sam svu nadu i vjeru u pravdu,
do zadnjeg atoma snage i bistrog mi uma,
nelogičnost, površnost i nadmudrivanje idu dalje,
žrvanj pohlepe je nezaustavljiv, grub i nezasitan …

Post scriptum:

Nije lako reći da je život očaravajuća laž,
propleten licemjerstvom i pohlepom čovjeka
naoružanog lukavošću, snagom i bogatstvom
pa kroji sudbine ljudima i narodima svijeta
služeći se mrkvom i batinom kao gospodar
koji uspijeva sebi nagrabiti dragulja i zlatnika …