Poput anđela

Pusti,

da ti se korakom

uselim u osmijeh.

Obavij me bjelinom latica

poput anđela

i privij me

kao dio sebe,

koji ti nedostaje oduvijek

i prije rođenja.

Pusti,

da ti mogu reći,

sve one riječi,

koje nikada nikom nisu izgovorene,

niti priznate sebi;

sa koliko ljubavi se može voljeti,

sa koliko umrijeti.

Priznati,

da smo se voljeli

na tisuću načina do sada,

ali nikad dovoljno

i nikada nas stvarnost

nije odvela

u osvit zore,

među

ružinim laticama.

Nikad nas sudbina

nije spojila,

tamo,

gdje se rukama šapuću

najintimnije misli...

Nikad otkrili

snagu ljubavi,

koja postoji

i priznali sebi,

da smo spremni

dijeliti je

do svršetka svijeta.

Pusti,

da ti se korakom

uselim u osmijeh

i privij me uz sebe,

poput anđela

koji ljubi.

Nataša Periša

Pročitajte još

Lim - Miloš Miloradov Šćepanović

"Igre duše u tišini" - nova knjiga Natalije Tanje Novaković

Klesanje samoće - Labud N. Lončar

U duši skrivene slike - Anđelko Zablaćanski

Predstavljamo - Marina Mijakovska