Početak - Branka Vojinović Jegdić

Početak

Zapalo me dno i krik crne ptice,

Mač mi daju otpadnici ovog velegrada,

Puritanci prezrivim prstom upiru u lice

Lažni moral pocijepan lagano opada.

Beskućnici vatru naložiše očas

Neki stari kaput prigrli mi leđa,

Loše vino kruži kao olinjali pas,

Noć pokriva tiho sjenom svojih vjeđa.

Ne smeta mi talog, na oluje svikla,

Ogoljene duše novi cvijet daju

Iz čemera ništavnog ponovo sam nikla

Kao korov bujam na starome kraju.

Noćna dama sveli pogled više i ne krije

Razmazana šminka niz lice se sliva,

A pijanac željno čeka red da pije,

Odavno se ovdje ni o čem ne sniva.

Bivši govornik muklo tišinu talasa,

Kockar karte miluje kao dragu ženu,

A propali pjesnik drhtavoga glasa

Recituje svoju, krvlju pisanu poemu.

Dah vreli klobuča, sa maglom se ljubi,

Svako svoju tugu sad drugome kači,

Noć svoju oštrinu počinje da gubi

Novo jutro doniješe ulica perači.

Branka Vojinović Jegdić