Predstavljamo - Aleksandra Čvorović

Pismo pradomovini

Na svim mojim putovanjima ka tebi

zalutala u klisurama i krševitim visovima

pitala za daljine i dubine naših rođenja

pa svjedočila da sam prognana i nađena

U pećinama osluškivala otkucaje tvog srca

izronila iz pjene u materici mora

Od tebe sam bježala i opet se vraćala

Smijala si se kao zla maćeha

sad si grob majke i majka jedina

Rekoše svuda je bolje nego kod tebe

izmučena bjelosvjetskim putevima

svijala sam se ljeti u tvoje krilo

da me podojiš suncem i okupaš rosom

U tebi mi je duša pronašla dvojnicu

naši razgovori su odjeci predskazanja

U šarenom dirižablu inspiracije

plutala sam po tvojim maglama

zelenim venama šumskih putanja

Urastala sam u vegetaciju s proljeća

klešući bliske likove po tvom kamenju

umotavajući kosu oko drveća

Meni je četrdeset peta i počinjem

da čujem da me sve jače dozivaju

glasovi mojih usnulih predhodnica

u onoj maloj crkvi  visoko gore

gdje ni sela ni ljudi više nema

Kosti žude da ti pod srcem spavaju

Otrgnuta sam iz tebe prije rođenja

izbrisana iz tvojih znamenja

prisvojena od tuđih zemalja i gradova

nezbrinuta bez tvojih padina i obronaka

Kličem s morskih litica galebovima da ti jave

ukazujem se bosonoga po skrivenim plažama

smrznuta u sjećanju planinskih vrhova

LJubim te kozjim stazama mojih predaka

Tvoja daleka ćerka lutalica i sanjarka

Rusalke

Sve tajne noći za mene su svete
Rukama grle obzorje snova
Odavno mi san donosi zeleni leptir
Taj pečat usana utisnut u nebo
Zemlja otvara tajna vrata
Tragovi sićušnih stopala
Prsti sjaje od uranovog kamena
Prosipaju šećer po stolu
Ostavljaju otiske malih prstiju u hljebu
Zapetljavaju mi se u kosu
Njišu se na ljuljašci paučine
Sretne kad kiša ljubi zemlju
Rusalke vile moje posestrime

Pjena i šum

Divlji konji uma galopiraju morem
u mojoj duši ratuju gusari
na vrelim dlanovima
kote se morski konjići
Još samo pjena na površini vode
Još samo šum podsjeća na vjetar
Snaga bola uvijek vuče na dno
Učaurena u samoću bijelih algi
Nespremna da se otvorim drugima
Negirala svoje bitisanje
dok ga nisam dovela u pitanje
Postoji tajni način
krvlju delfina ispisati pjesme noći
Isisati snagu iz slanog pijeska
nezaustavljivo proklijati ka nebu
Da još malo osluškujem muziku vjetra
Da se rodim iz pjene nevina kao školjka

*

Aleksandra Čvorović, rođena 10. februara 1976. u Banjoj Luci. Završila je srpski jezik i književnost u istom gradu. Magistrirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na odsjeku za bibliotekarstvo i informatiku. Takođe je završila edukaciju za savjetodavnog terapeuta transakcione analize.  Radila je kao urednik, saradnik i član redakcija mnogobrojnih književnih časopisa. Učesnik je književnih večeri i festivala u regionu i Evropi. Član je više književnih udruženja. Radi kao viši bibliotekar u Dječijoj biblioteci NUBRS. Vodi radionice kreativnog pisanja, te dramske, edukativne i savjetodavne radionice za djecu. Prevođena je na više evropskih jezika u okviru antologija i časopisa, a bajka „Pjesnik iz Neznangrada“ objavljena je na engleskom kao elektronska knjiga (The Poet from Unknowntown“ Style Writes Now 2017.). Objavila je sedam knjiga, tri knjige poezije: „Šapat glinenih divova“ (2000.), „Cvijet na kapiji sna“ (2007.), „Nadrastanje“ (2013.); dvije knjige proze: „Anđeo pod krevetom“ (2002.), „Monolog u šolji kafe“ (2006.); dvije knjige za djecu: „Čarobna ruža“ (2014.) i „Ukrala me Šumbaba!“ (2018.). Poezija i proza joj je višestruko nagrađivana (Nagrada Glasa Srpske „Ljupko Račić“ za najbolju prvu knjigu, najbolja knjiga priča na Grdačačkim književnim susretima, nagrada „Slovo Podgrmeča“, nagrada za dječiju knjigu „Stanko Rakita“...).