03.10.2021.
Poezija

Predstavljamo – Susan Jones

 

.

Zagrljaj

 

 

Povezanost je nešto s čime se svi ponekad borimo,

Možda osjećaj da smo sami,

Sjedni tiho prijatelju i samo zatvori oči,

Udahni duboko i osjećaj iz svoje duše,

Sve i sviju oko sebe,

Vidiš li da je povezanost istina,

Svemir nije daleko,

To sam ja .. to su oni .. to si ti,

Mi smo svemir napravljen od istih svojstava, zar ne,

Sa stola ... miš ... polja ili kuće,

Imamo mnogo toga zajedničkog,

Udahni da ispravno, uzmeš ove informacije,

U tvojim mislima, oko osjeća dio toga,

Za sve štio si i oduvijek bio,

Uvijek i zauvijek ćeš biti i zato dohvati,

Zagrli ono čega si dio,

Udahni mirno i vjeruj,,

Nisi sam, samo zatvori oči i pogledaj stvarnost.

 

 

 

 

Dopustila sam da se dogodi

 

Ne osjećam miris lijekova,

Ne osjećam ništa,

U svijetu koji je uništio moja osjetila,

Tako da je sve besmisleno,

Svaki dio mene je bolan,

Izgažen ispljuvak i što je još gore ...

Dopustila sam da se to dogodi,

Jednom je to bilo upozorenje i ja ......

Pa dopustila sam to,

Neću se ljutiti u budućnosti,

Da li se ovako osjeća povrijeđenost,

Osjećaj mjehurića i peckanja na koži,

Cijeli život žudim i kad bacim pogled na budućnost,

Svuda sam izgažena,

Ipak sam dopustila da se to dogodi ...

Nema više ovog nepoštovanja,

Dobila si ono što ćeš prihvatiti.

 

 

 

Dodaj mi taj Asprin

 

 

Moram biti ljuta,

Jar nikad neću naučiti,

Da nikada nije bilo prosvjeda ... zbog skretanja,

Da, istina je,

Bila sam već ovdje,

Jednom na tri mjeseca,

Nije vrijeme da aplaudiram,

Kad se činilo da je sve prigušeno,

Način na koji sam se snašla,

Skoro sam se utopila u alkoholu,

Zaista, bez šale,

Mislila sam tada, nikad više,

Kad sam izlazila iz svog dubokog paklenog ponora,

Bojala sam se srama,

Tako sam pila samo da to prikrijem,

Nikad nisam shvatila da ga gradim u slojevima poput luka,

Sad smo tu,

Kao da mogu više okusiti kap,

Pa skoro sam zaboravila svoj alkoholni napitak,

Skoro ne baš sasvim i još uvijek se ježim,

Plačući u barskim prostorijama ne držeći moje piće,

Ipak sam ovdje, preživjela sam,

Uzdignute glave bez mnogo osjećaja za ponos,

Da, uvijek pijem s vremena na vrijeme,

Nešto se u meni ne ponavlja,

Tako da povremeno imam nešto više od sitosti,

Glava koju razara glavobolja više nikada ne pije,

Nije baš tako tužno,

Bar se nadam da to svi vide,

Dok sam govorila ruci da mi da Asprin.

 

 

S engleskog preveo. brahim Honđo

 

 

 

* * *

 

Susan Jones iz Engleske je 55 -godišnja majka, dvije kćeri i  baka četiri unuka. Radila je uglavnom u trgovačkim preduzećima.

Susan je počela ozbiljnije pisati 2000. godine nakon što je pobijedila na radijskom natjecanju, a nastavila je intenzivno pisati u posljednje dvije godine.