Prelaz - Milovan Marković

Prelaz

Harpije su moje misli,

dok drvećem gledam u zemlju.

Rijeka mi šapće konac...

Sa planine moram sići,

na najveće gore srca.

Kroz tamne hodnike magle -

kamen međaš.

Glogov vijenac mu pletem,

guščijim perom dok ga bodem.

Haron vozi nas negdje.

Stali smo...

Dalje ne mogu da se krećem.

Dukat za pod jezik nemam.

Ipak, ne zebem,

što Stiks ne mogu da pređem.

Milovan Marković

Pročitajte još