Ružičaste zvijezde - Svetozar Đurišić

Ružičaste zvijezde

Raspukla i ustreptala

Sva se je vatrama požude dala

Dok leži strašću razapeta

Upijam vrelinu njenog cvijeta

I dok se latice rastvaraju

Oba se svijeta u jedan spajaju

A ponoć plamti i gori tijelo

Sažiže oganj i sve je bijelo

I bijeli mjesec jezerom sija

I odbljesci sniježnih Prokletija

Uz srculjaste piramide

Između Besca i Obida

Iskrama svjetlosti tijelom bride

Zasuta beskrajem zvjezdanog praha

Te svete noći Tri Jerarha

I moja duša bjelinom minu

I uznese se u visinu

Da tamo blagoslov i oprost ište

Za moje zemaljsko svetilište

U kome uzbrah prvi cvijet

I spoznah onaj tajni svijet

U kom je vrelina njenog dlana

Ranjenom srcu lijek i rana

U kome vječnost vratima raja

Čežnjivo zemlju sa nebom spaja

Svetozar Đurišić