Samo sebi istina
Ušuškaj nade u džep sivog kaputa,
na pleća plašt, neka se crni
I ne daj ruke, ni reč da zaluta,
želje i strepnje ćutnjom zaogrni.
I u oko od safira
pomrčinu modru spusti,
u magleni vidik mira
kad nadvije oblak gusti.
Kotrlja noć varljive ćudi,
magijom zora zaplavi šum,
ti samo sebi istina budi,
samoćom noćas pročisti um.
Joka Ćetkovic Milošević