San
Noćas sam sanjala
neke čudne ribe
i čudne mornare.
U mojim rukama
bilo je kormilo starog broda
na sred nepreglednog mora.
Kopna nije bilo na vidiku.
Nosila sam plavu haljinu,
modro plavu,
jedne oči u daljini bile su mi svetionik.
Znala sam kuda putujem
i gde je ostrvo mog mira.
Na uglovima usana titrao je osmeh.
Odjednom tamni talasi,
lice mi umila slana voda.
Ipak nastavljam da plovim,
sve bliže je svetionik i ostrvo.
Mirjana Bekčić