04.07.2018.
Poezija

San – Mirjana Bekčić

San

 

Noćas sam sanjala
neke čudne ribe
i čudne mornare.

U mojim rukama
bilo je kormilo starog broda
na sred nepreglednog mora.

Kopna nije bilo na vidiku.

Nosila sam plavu haljinu,
modro plavu,
jedne oči u daljini bile su mi svetionik.

Znala sam kuda putujem
i gde je ostrvo mog mira.

Na uglovima usana titrao je osmeh.

Odjednom tamni talasi,
lice mi umila slana voda.

Ipak nastavljam da plovim,
sve bliže je svetionik i ostrvo.

Mirjana Bekčić