Smrt čokota - Meliha Miljević

Smrt čokota

Mi smo trgovali sa onim juče

kao da je uistinu bilo naše

kao da smo ga mogli prisvojiti

i skriti u zdravice

dok plačemo za duše umrlih ljubavnika...

Vino se točilo niz tvoje obraze,

sijevalo kroz tvoje oči,

bljuvalo kroz tvoje iskrene riječi,

strašljivo i postiđeno ne želeći natrag na lozu...

A ti ćutao i hramljući ulazio u sutra,

 prizivajući sirene da te spase sudbine Odiseja...

Valjda još uvijek vjeruješ u bajke,

a čitaš vijesti od juče...

Jesi li pročitao da sam ti otišla

na planetu gdje zbiljski život cvjeta,

gdje jutra omaž slikaju o nama,

za sjećanja,

ne znaju da te nisam ni voljela,

doli samo nagađala sopstvenu nutrinu,

utrnutu od uboja emocija....

A jesi li gumicom od čežnje

obrisao pihtije sa želje

koja te vijekovima dijeli od mene,

dok piješ vino od javora

i plaćaš kočiju da vozi do Sombora

na zvuke tamburice uz sto,

pa ugašene svijeće,

i vruću čorbu od grijeha,

i gledaš smrt čokota

ogoljena od vreline sunca

i kozjeg meketa...

Meliha Miljević