Stigla je noć
Stigla je noć
sa pokrivačem od crnog baršuna
i kamen - jastukom
za nemiran san.
Zagrlio sam čvrsto tamu
i privio je na grud mušku.
Raskidano srce
liječih snagom poricanja
dok su pod prozorom vještice
igrale u vrzinom kolu.
Kaluđerice u crnom
koračale prema meni,
svaka sa tvojim licem
i bez riječi
nestajale u magli
negdje iza.
Prošla je noć
a iznad moje glave
i upaljene svijeće
rumeni lelek zore
prosuo se nebom...
Goran Radičević