Susret
Sretoh te u pustoši mojih sjećanja.
Izgubljenu u dubokom,mračnom zaboravu.
Kada nijesam ispunjao data obećanja.
I svakodnevno gubio nesvjesnu glavu.
Ugledah te u nevidjelu sopstvenog sljepila.
Sakrivenu davno u pustom bezosjećaju.
Osjetih ponovo kao kada si moja bila.
Nađoh te uzdrhtalu u svom nesmiraju.
Opet te dotakoh drhtavim prstima.
I sklopih ruke oko nježnih ramena.
Željo,neprestano čekana ,danima i noćima.
Jecaj moj zadnji i jedna nezamjenjiva žena.
Duško Nedović