18.07.2018.
Poezija

Svečanost moje samoće - Pietra Fon Tillen

Svečanost moje samoće

 

Rekla bih ti sve što mogu dok promatram iščekivanje
U kojem dolazi tema za nas,
Kako je ljubav skladna priča od rođenja,
kao festival pobjede
kao grana na vodi koja plovi naseljem
punim teških misli.

Pokazat ću ti grad sa pokretnim udovima
kako voli prasak dana i kako tutnji noć

A ja živim kao carica - ptica, među živima
dok mi se osmjehuješ...
Hodam nenašminkana i puna razgovora
da te naučim da ispred mene postaješ čovjek bez oklopa.

Ja ću skinuti sve osim intuicije
Ja ću poderati sve osim tišine
Ja ću popustiti pred dolazak zveketa zemlje znajući
Luda sam ženska glava
Ako mi pukne duša, razlit ću je po tebi
pa ćeš me nositi tamo gdje jesi.

Mogu gatati iz taloga tvojih misli,
Iz svih tih pustinja
Ja ću vidjeti mitologiju
koju će sutra čitati klinci,
Ja ću se presvući za svaki novi stih
pod cijenu tvojih dobrih snova u kojima ćeš biti velik
i nalikovati jednadžbi punoj duginih boja.

A kad taj poziv viđenja svijeta izmakne u rintanju
Spremit ću želju u novčanik
i glasno se nasmijati sebi
Onoj koja čeka ljubav raskopčanu,
razlivenu ulicama.
Onoj koja časti rijeke šampanjcem od svojih suza
dok suši kose od mokrog Neba
sve dok se ne zapale.

Onda ću se sakriti iza vlastitog zločina
U neko novo jutro indigo dekadencije
znajući
Ljubav je stupica
Kao loše otrgnuta pupkovina od dobre majke
Kao horda pasa sklupčanih u slijepim dvorištima

Onda ću sakriti svoje tijelo koje sliči na anemiju svijeta

I prisluškivati kako te razbacujem po sebi
kao minsko polje
A ti iskrvariš na asfaltu jedne priče.
Onda te pokupim na svaki gradski praznik
i zovem te svečanost moje samoće sa ostacima tebe...

----------

Kažu da si navukao bore i da plašiš djecu
Kažu da me ubilo minsko polje i da su me pokopali raskošno

A sjećam se kako sam htjela ljubav okačiti oko vrata
da mi živi u grlu i probada ispod rebara

A sjećam se kako sam htjela poznavati ljubav
Ja stojim.I ona me gleda.
A taj proces zove se transfuzija
U kojoj staviš svoje srce u moje
I Hokus-Pokus, postajem žena koja blista.
..........

Pietra Fon Tillen