Tišina duše - Branislava Čolović

Tišina duše

Noćas su pjesme utihnule svud

Tišinom prostor u bez kraj se širi

Utvare,sjenke završile svoj pir

Večeras se duša sa postanjem miri

Utkaje misli u svoj novi dom

Svjetao,čist bez želja i straha

Tu čista ljubav sa izvora teče

I rađa živote između dva daha

Ponekad se njiše na ljuljašci od svile

Oblake štipka rastjeruje magle

Čardak je skrila da ne nađu ga vile

Voli kad im oči od traženja cakle

Voli da se igra ko nevino dijete

Sakrije pa traži ono što je sakrila

A kada to nađe

Smjehom zvijezde strese

Ko grožđe sa grana

Branislava Čolović

Pročitajte još