24.01.2019.
Poezija

Zemlja bez sna - Anđelko Zablaćanski

Zemlja bez sna

 

 

U meni predaka damari

u plotunima s Cera

davni novembar na Kolubari

i vavedenjska vera

 

Kroz maglu promiču junaci

umrli u našem bestidu

jer gunj su i opanci

ugasli u našem vidu

 

U suton banuše sene

već čitav vek mlade

a uz njih tugom oplođene žene

u zemlji bez nade

 

 

Anđelko Zablaćanski