Zvao me je Kurva - Pietra Fon Tillen

Zvao me je Kurva

Ponekad u skupoj ulici stanuje duša,gola kao zimsko drvo.

Ponekad oblačim mušku košulju i sličim na umornu emociju,

onu koju je zaobišla najveća svjetska sila - ljubav.

Zvao me je Kurva i bila je to uvreda svemirska

koja je mojoj anatomiji pojela ambicije.,

a njegov profil dobrog junaka pretvorila u figuru zvijeri

koja je dala nokaut srcu.

Zvao me je Kurva,a ja sam odlučila da ga pojedem

Kao što svećenici jedu bibliju

Kao što sam pojela mladost

Bez novog rađanja da bih vjerovala u svetinje.

Zvao me je Kurva, a ja sam mu kopala srce,tražeći kruha

 I čeznula za serenadom da je nosim na zubima

Ja sam imala stanje nesreće u zamršenoj zrelosti

I nizala se tekstovima u kojima je svijet sličio na lutkarski cirkus.

Zvao me je Kurva a ja sam se zaklela da ću polomiti abecedu

 I dalmatinskim žalcem izbosti mu dušu

Koja živi u virtualnom kupleraju

A ja prestajem cvjetati kao matica ženska na prozoru njegovog jutra.

Zvao me je Kurva i punio vlastite pjesme

šarenim ženskim rodom i razbacivao sjeme uma

A ja sam psovala takve lirske forme

Dok su mi u želucu rasle muke

 I svi mali bogovi prali su ruke

 Od ljubavi kao kuće za promatranje zvijezda.

Zvao me je Kurva i ja sam se posljednji put pogledala u ogledalo

shvaćajući da nebo nije pravedno.

Osjećala sam kako umiru sve kemije i fizike

tražeći posljednju šećernu vatu na njegovim kostima.

Filtrirala sam smisao tučnjava u meni

I pisala ditiramb njegovog smrtnog grijeha. Z

vao me je Kurva a ja sam bila samo balkanska kćer

koju su učili zdrave i ne-bolesne Marije...,

koju su učili da se proda za ritam starenja

sa svjetlom u zjenicama.

Zvao me je Kurva i ja sam posljednji put plakala.

Bile su to biblijske kiše.

U njima su se utopila sva ženska djeca.

Pietra Fon Tillen