Ćutiš
Proletio je san
strepnji pored oka,
uzeo zadnji vapaj
i poslednji muk,
a ti, ćutiš u metafori
i ne otkrivaš mi
sadašnji vid
kojim lebdiš iznad srca.
Nisam mogla retrospektivom
smireno otići u čekanja,
neizvjesna i nova
da ne pokidaju omot iluzije
kojom čekam te
u novom očekivanju,
Iz sna poznatom obličju.
Vanja Parača