22.05.2018.
Poezija

Čak ni u snu

Čak ni u snu

Jasno se sećam pojedinosti sna
Bila je crvena zora na Karibima
I vreme konkvistadora
I bila sam mulatkinja koja te volela
Tamna i teška (kao moje pesme )
Volela sam tebe
Lovca na ničije bisere i prezrele pesnikinje
Osetljive na velike reči
Pregršti praznih si ih sipao po meni
Drugoj si vredna zrna ljubavi
U mome egzotičnom snu…

I u Škotskim maglama sam te sanjala
( i pokušala da smestim priču u povoljnije)
Rani trinaesti vek
Maglovito se sećam
Mirisa mleka u plava praskozorja
Mlekarica prosta sam bila i volela te plemića
Obučenog u staleške boje braka i obručenog za srećniju od mene
I tu
Voleo si veze koje ne obavezuju
Trenutne strasti i prolazne žene
Lako je bilo voleti te
I teško biti druga
Uvek druga
U svim vremenima i prostorima
Čak i u snu
Jer ni najprostiji mi te nije dao više
A sanjala sam nas balkanske
Sadašnje i ovdašnje
Na iskraju dana i života
I tu
I tad
Nedostižnog kao tuđa sreća
Volela sam te i nisi me voleo...

Ili je to ipak milosrđe
Jer kud bih po izlasku iz sna u kom sam ti žena
Šta bih sa sobom po buđenju
Prevarena
Čak i od sna…

Nena Miljanović