Četvrtak - Duško Nedović

Četvrtak

Da,tada su naša dva tijela bila jedno.

Nekoliko četvrtaka nam je pjevalo o raju.

Pili smo suze po sjaju kože,željno i žedno.

Ne razmišljajući bezumno o mogućem kraju.

Naše ruke su se splele u neraskidive okove.

Znam da je uvijek bio četvrtak pun sjaja.

Iz nas je disala sreća uz nepresušne sokove.

Dočekao sam praznike ,neupisane,iz raja.

Spojeni nestvarno van svakog vremena.

Četvrtak nam mrsi kose nerazdvojene.

Jedan stradalnik izgubljeni i nestvarna žena.

Šaputajući želje neispunjene,i moje i njene.

Nebo oko nas je buktalo žudno,vrelim žarom.

Jedan četvrtak mi je darivao vječne uspomene.

Dok su se zvijezde radovale,kao voćka sa beharom.

Sjajem iz očiju,u stvarnosti nedostižne žene...

Duško Nedović

Pročitajte još