Čeznja Ane Frank - Teodora Djinović

Čeznja Ane Frank

Uzalud čekam
zoru da svane,
kad mi je isti
svaki dan.
Podrumi,vlaga
strah i tuga,
dječja igra
samo je san.
Ugledah nebo
kao more plavo,
sunčev zrak se spusti
u odaje ove,
kroz skriven otvor,
miluje me vetar.
Pa,zar se sve ovo
životom zove?
Sa kim da podelim
ovu moju tugu?
Za skrovište moje
niko ne smije znati,
sa knjigom u ruci
razgovaram tiho,
o sudbini ovoj
i koliko patim.
A željna sam svega?
prijatelja,škole,
skrivenih ljubavi
i osmeha sreće,
cvrkuta ptica
behara i kiše.
O, da li ću ikad više,
brati poljsko cvijeće...
Tako teku dani,
i moja mladost rana,
bolno gorko plačem,
ali živi nada
da ću svoje ostvariti snove,
I da nikad neće biti
kao sada.
Sve su želje moje
u riječi jednoj-
ne treba mi hrana,
ne treba mi voda,
naučite ovo
iz sudbine moje
za sreću vam je potrebna
Samo SLOBODA.

Teodora Djinović

­­___

Ovo je napisala
Teodora Djinović
Ucenica Gimnazije"Slobodan Skerovic"
Podgorica