Čungra - mungra

Čungra - mungra

Otključam bravu, okrenem kvaku, gurnem vrata i ona se otvore...To je uobičajeno i lako i ne čudi me. Čudi me čemu brave, zašto li su izmišljene i kako taj istanjeni komadić metala zvani ključ može sačuvati bilo čiju imovinu ili privatnost... Šta to ljudi žele da sačuvaju, šta je to što imaju ili rade samo oni a ne i ostatak svijeta.Prave svoje male, privatne zatvore i imaju samo jednu želju - da pobjegnu iz njih napolje, da napuste taj varljivi svijet snova i budu među ljudima.Zato se pitam čemu ključ.Ako je čuvar od zla uzaludan je jer zlo baš i ne haje za ključeve, ono uvijek pronađe put, provuče se kroz rupicu i nauči kako se vrata širom otvaraju.I sve pomete i sve nestane...Ostane samo zlo.

Sve ključeve sam već davno izgubio, vrata su širom otvorena, u meni su moji dobro i zlo.Da se zna i da sam znam.Ipak bolje da ništa ne znam, ne treba mi znanje, treba mi mir.Da trunem u blatu neznanja...Dok ne istrunem.Prahu prah.

Samoubijeđeni da smo veliki postajemo sve sitniji do veličine zrna pijeska.Izgubimo se u zaboravu, utopimo u vremenu.Izgubili su se mnogi veliki ali su usput ukrali Boga, ukrali ga pjevajući mu psalme dok su nestajali u ništavilu.I odnesoše ga sa sobom.Ne, nijesu mog Boga, taj je tu skriven u srcu, posve različit od onog kojem pjevaju psalme.Njemu ne treba pjevati psalme niti molitve. Ne želim takvog kojeg treba moliti da bi ispunio bar poneku želju.Taj moljeni i premoljeni je običan čungra-mungra i od njega mi ne treba oprost grehova jer me je on napravio grešnim.Mojim postojanjem i grijehovima dokazuje da je sopstvena negacija. Moj Bog je u meni i sušta je ljubav...

Ostavljam vrata otvorena, dođite lopovi sve pokradite, na kraju odnesite i mene i vrata iz ove puste sobe.Sve je zatvor gdje vrata nijesu širom otvorena.

Osjećam opet ću se naći blažen u onom sivilu iz kojeg nijesam ni htio da izađem, koje je prirodno agregatno stanje mog uma i iz kojeg su me nekad davno izvukli prividom da sam potreban kako bih ljudima rekao nešto novo i veliko.Sad shvatam, bila je to igra, ovim ljudima se više ništa novo ne može reći.Oni su već sve čuli, više neće ništa da slušaju, ne mogu da čuju...Gluvi su.I vrata su im zatvorena sa sedam brava.

Goran Radičević