Žar uspomena
Uz tihi šumor usnulih čempresa
sakupljam poljupce žalom razasute
i nižem srca od srca tvog tkana
uz šapat čežnja što odavno te slute.
Blažene noći ponoćni je čas,
željna tebe, s tobom u mislima
nemirom te osjećam i čujem ti glas
a svaka riječ trag je u grudima.
Kada zore prvi glas se javi
i rasprši magija kao morska pjena
ostaje da sja kroz prostranstva duše
čarobni žar vrelih uspomena.
Gordana Sarić