Žena u ženi

Žena u ženi

Gubila sam, tražila,
nalazila, prolazila hodnicima,
prepunim glasova, smeha,
tišine, ljubavi, bola!
Svaki put se pitala, ko sam,
šta trazim,
vodila monologe setne!
Šaputala,
noć me u naručje, krila svoje.
Ljubila, plakala,
mrsila ruke da ne čitam
dlanove nežne
- od poljubaca rumene,
- pa grube, pune bola,
besa, tražila sam sebe.
Svaki put nalazila drugu!
Jedna satkana od rose,
poljskog cveća,
izvor u oku bljeska
iz duše poj ptica se čuje
a druga, ne želim je,
pogurena starica, bore broji,
pogled setni, tetura, traži.
Traži, onu drugu što sanja dugu,
srce joj polje narcisa
a oči se smeju, srećom pričaju.
Sretnu se negde na pola puta,
negde, gde tas podlo vaga,
ni tamo ni vamo žena u ženi
dve su a jedna.
Jake, svoje, pogledi,
ruke im se stope, duša jedna,
znam ko sam, samo malo,
još lažem sebe.
Pogledom grlim dugu i kišu,
bore, polje i staricu grlim.
Sve je moje.
Ona i ja, jedna duša a lomi se,
bori na pola.
Žena u ženi, ja sam!

Biljana Hukić