Herbarijum za sebra
Osluškujte planinu !
Grme koraci nevidljivih pasa
i stenica u oku glas ujeda.
Dotaći se nećemo novih cvetova
jer vazduha nema,
ni vode,
samo podsmeh lakovan.
U noći punoj poljubaca
presovane biljke crtaju sunce,
šuma izlazi iz svoje kože
da bi uzalud opstala.
Iza planine počinje da valja,,
i more crnih ježeva klija,
zato osluškujte !
Ušima nećete moći.
Pesma im kamena.
I nije živa.
A ako čujete uzdahe sebra,
što crnu pticu sluti na straži,
biće to poslednji kliktaj sa neba,
slobodan let slibodu traži.
Srdjan Lekovic