31.12.2020.
Poezija

Istina - Vesko Anđelić

 

 

 

Istina 

 

 

Nebesa čitam i krenem,

Od njih stihove ištem,

Sa njima grmim i venem,

Nebo je bitke moje,

I ponor, i svetilište.

 

Daleka riječ se zorom ćuti,

Riječ , što me je zanijela,

nespokoj rijeku moju muti,

Ona se ne da, sveta i bijela.

 

Tražim je , kasnim da krenem,

Razigran konjanik planinom leti,

Želim pjesmu da započnem,

Ne mogu, oči da se sjetim.

 

Vesko Anđelić

 

 

______________

FOTO: Free NET

Pročitajte još
Vučica - Labud N. Lončar
Predstavljamo - Žang Ži (Zhang Zhi)
Igra staklenih perli - Nena Miljanović
Majka - Miroslav Mišo Bakrač
Otac - Mila Marković
Rubrike
Početna
Poezija
Proza
Satira
Haiku
Fotografije
Novosti
Poezijom protiv Korone
Kolumna
Kontakt
Podijelite sadržaj na: