Iz srca
Iz srca emocije kipte k´o rime,
gledajući Sunce što smiraju brodi,
eh, da li svjesno spomenem ti ime,
ili me sjećanje tek ka tebi vodi?
Savlada umor s nadom čekajući,
sa emocijom čekanje svakoga boli,
korakom samoće prošlost pipkajući,
srce s drhtajem još više voli.
Ne spoznah na vrijeme razdor među nama,
- kako kad srce volješe tebe?
Ostade nepopijen nektar na usnama,
- stazom života krivit ću sebe!
A rima iz srca u bespuću snova,
osmijehom lice ponekad ozrači,
pa neka čudna zbivanja nova,
u srce bolno sa zebnjom da ukorači.
Ilija Todorović