Kišno srce
Zavidne noći
sniježnog sluha
s dlana mi čitaju krik.
Na staru sliku spušta se dim,
zaborav me izdaje,
nije mi ćutnja nit.
Ako smo jedini,
otkazujem dušu
pred noćnom pticom
i prahom traga
crnih duša.
O, prokletnici sjećanja,
kradete istinu
kišnog srca
na širokoj cesti
lažnih neprilika.
Premalo tišine nosim u oku,
daljina mi je poslednji čin.
Vanja Parača