Na obali
Ponoć je. Mlad Mesec na valima brodi
Razlivena senka leluja na vodi
Barka njemu more, s nebroj galiota
Uljuljkana svu noć, u mraku krasota
Treperave zvezde sa neba ga prate
Samo pesma fali da liče na svate
Obali on hrli, nevesti u belom
Okićenoj borom, čempresom i jelom
Nemo gledam igru svetlosti i tame
I seta se prosu iz misli što čame
Suza mi niz lice na oblutak pade
A on nem je, ćuti. Ne zna moje jade
Ni od mene glasa. Tek tuga iz oka
I bol, žeravica, peče k´o žaoka
Biljana Kitić Čakar