14.05.2018.
Poezija

Ne marim

Ne marim

 

 

Plava planeta u svom ritmu

Putuje putevima gospodnjim.

Naši putevi su u prepletu.

Još uvek sam u ličnom zaletu.

Osnažena ritmom plovim

Tvojom snagom se sokolim.

Poštujem uzvišeni sokolov let.

Istražujem visine i ljudsku klet.

U konjskom kasu je ljudska potraga.

Vranac u nebeskoj kočiji

Daleko od poeta I drugog sveta.

Trebam pesmu ponovo.

Da pišem himnu ljubavi.

Nežnost u meni caruje

Neka me nebo daruje.

Život ne mari za čekanja.

Pamtiću jecanja

Tvoje tambure i moje duše

U odjeku vaseljene neme.

Od srca stena puca

Ni mahovine nema.

So i more strukturu manjaju

Tebe nemaju.

Ne marim da te poljupcem

LJubavi otrujem,

Ne da sudbu obradujem.

Nego da prošetam Zvezdanim puteljkom,

Mesečevim fenjerom osvetlim Puteve vaseljene,

Za darivanje spremne.

 

 

Smiljana Božić