Noćas sam…
Noćas sam prosila iskrenost od noći,
ja, prosjak u mukloj tami,
po neki drhtaj i nijema čežnja,
vjetar i ja bili smo sami.
Žedno sam gutala noćnu tamu,
rukom grabila mraka što više,
pahulje su topile moje misli,
čula sam sebe kako dišem.
Snijeg je šaptao pod mojim nogama,
vjetar se rugao okolici,
i čudan nemir zavlada tada,
dok noć se sakrivala u mojoj zjenici.
Donka Merdović