A-letheia ili ne-skrivenost u djelu Draga Dedića - Milun Lutovac

„A-letheia” unutar radova Draga Dedića mitski je prostor transformacije ispunjen zagonetnim formama, bojama i tihom svjetlošću u kojem se, kao iz noćnog voza, promaljaju lica  i  naličja  zemaljskog  sna  i  jave u svojoj misterioznoj  istovremenosti.

U Dedićevoj “ne-skrivenosti” -  stvarnosti bez voznog reda,  spajaju se vrijeme i prostor.  Dedić nit traži, nit dobija, nit nudi,  odgovor, a ni i rješenje. Sve se vidi i odigrava odjednom. Pred nama  je svijet u kome su fantazije stvarne, a stvarnost fantastična.

Začuđujuće je, kao kod Kafke,  što “začuđujuće nikog ne začuđuje”.

Dedić, gdje god bio, okom posmatrača, unutar sjaja i bijede metropolisa,  iscrtava   réference  svoje domovine, koje su, u krajnjem, svedene na ukus onog pričesnog  hljeba iz davno ostavljenog zavičaja. Možda, upravo zato, Dedićev magični realizam gravitira ka fantaziji, onom neobičnom i bajkovitom, tako da se ponekad čini da recipijent, kao Uliks, luta ulicama njegovog djela, silazeći sa stranica prvih odćutanih bajki.

Pred nama se odvija jedinstven eksperimenti vremena i prostora, gdje su antički svijet i istok, kao i rani (“prednji”)  i  srednji vijek prošiveni Arijadninim koncem mitske svevremenosti. Svaki Dedićev rad je lavirint kroz koji se mora proći da bi se pronašlo stepenište  koje možda vodi izvan Brojgelovog  „Vavilonska tornja“, simbola hubrisa, uzaludnosti i prolaznosti.

„A-letheia” Draga Dedića je tačka u prostoru koja sadrži sve ostale tačke. Ko zaroni u to beskonačno  stvaralačko polje, može, uz malo sreće, vidjeti sve u svemiru, iz svih smjerova i “u isto vrijeme”.

Mali potezi tušem i perom prate puls velikog svijeta i tvore iluziju o beskonačnosti koja se nalazi unutar  Dedićevog djela.

Sav prostor je tu – dat i stvaran,  vječno isti i neprolazan.

Milun Lutovac