Dah i prah - Nova knjiga Svetozara Đurišića

Pjesnici su miljenici Bogova, Riječ je zlatno predivo kojim se tkaju čudesne skulpture koje se među zvijezde u zvijezda na kola pletu. Rađanje pjesme je slatka muka opijenog sanjara svojim snom.

Ako je vino Crmničko piće za Bogove a vinogradna Crmnica zavičaj vinove loze Vranac, koji su po predanju, donijeli Bogovi u ovaj bajkoviti kraj na obali Skadarskog jezera, gdje pustolovi i pjesnici traže ostatke Itake izgubljenog raja i Odisejevog zavičaja, nakon što su ga odabrali za sebe, onda je rođenjem u selu Crmničkog vinogorja pjesnik Svetozar Đurišić, odabran sa svojim čudesnim darom i sa zadatkom da svojim čarobnim perom ispiše pjesme ukojimaće se povjetarac, igrajući se salistovima zelenih lastara, biti zahvalnost Bogovima što su mu dali neobičan dar i što su u najljepši kraj od svijeta posadili lozu koja je opasala cijeli svijet, ali koja je samo nalik Crmničkom vrancu, onda su stihovi zabeškog poete uz vino iz Crmnice najljepše piće života.

Kada o ponoći zvijezde zaigraju svoje čarobno kolo, na guvnu zabeškom okupe se pjesnici kojima vile toče vino u zlatne pehare koji, kada sunce ogrije, čudesno nestanu zajedno sa vilama, da bi se u ponoć ponovo pojavile.

Pjesnik upitan u osvit što se desilo te noći, ne umije da kaže.

Stoji zagledan u bajkovitu varošicu Vir sa tri opjevana mosta, koja ima više istorije nego što može stati u sve milenijumske ljepotice pothranjene u beskrajnom nebeskom plavilu iznad Crmnice.

Veliki pjesnici čije su pjesme svevremene u biblioteci u kojoj se uselio Sveto, napisali su svoje velike pjesme u svom desetom ili dvadesetom rukopisu. I to je normalan tok toga lijepog, slatkog i gorskog vinotoka, Međutim, pjesnik Svetozar Đurišić jedinstven po tome što je antologijske pjesme napisao u svome ne prvom, naizgled tananom izdanju zbirke "Tragom kristala", u izdanju uglednog izdavača "Odzivi", iz Bijelog Polja 1989 godine.

Pjesma "Izigrana svitanja" dovoljna je za jednu knjigu da ukrasi prostor između dvije korice.

Ovi stihovi ostave čitaoca začuđena i opijena. Prva i zadnja strofa izigranih svitanja, ovako glasi:

Prva strofa:

Jutro o kome ne pjeva ptica

Ne može biti simbol dana

Niti se može oplodit klica

Što nije smrću posijana

Zadnja strofa:

Jutro koje ne rađa pticu

Ne može biti simbol dana

Objavljujem umrlicu

Za sva svitanja izigrana.