In memoriam – Slobodan Vučinić

VUČINIĆ Milovana SLOBODAN

07.05.1947. - 19.09.2020.

(Pavino Polje kod Bijelog Polja, 1947 – Podgorica 2020)

Pisac, novinar i publicista. Piše poeziju, prozu i književnu kritiku. Objavio knjige stihova „Otkup glave“ (1972), „Ima nešto“ (1976), „Kap zavičaja“ (1982), „Prijatlji dobar dan“ (1982), „Zemljom je tako“ (1988), „Željne ruke“ (1989), „Brašnjenik“ (1991), „Novo davno“ (1997), „Ključ od kuće“ (1999), „Strah od jave“ (2003 i 2008), „Pogano je pričati“ (2006), „Pod pragom zakopano“ (2006), „Moja zemlja“ (2007), „Slane zavičaja“ (2008). Dobitnik brojnih književnih nagrada: „Risto Ratković“ (za mlade pjesnike), „Limske večeri poezije“ „Blažo Šćepanović“, „Vukovi lastari“, „Radovan Zogović“.

+

BRAŠNJENIK

Sjutra rano putujemo

ja i moj konj oba ludi

da sa vjetrom drugujemo

dok februar dušom studi

pa nam majko zavi nešto

za brašnjenik da imamo

nešto toplo nešto vruće

ako ništa drugo nema

spremi miris naše kuće

Na počinak kad sjedemo

dok brišemo znoj sa lica

po zalogaj da uzmemo

ako ništa – cvrkut ptica

to nam može obojici

za doručak dosta biti

da glad malo prevarimo

dok obuću presušimo

onda ćemo nastaviti

Spremi majko parče sunca

malo dima sa tavana

zvrk vretena što po sobi

u ruci ti staroj pjeva

ili samo poj pijetla

dok probuđen zoru zove

da se javi iza brda

to nam može ručak biti

onda ćemo nastaviti

Sjutra rano putujemo

To ti nije neobično

Navikli smo još odavno

u samoći da me sanjaš

i da slutiš šta će biti

pa nam spremi za brašnjenik

malo jave iz Mrčave

da imamo za večeru

onda ćemo nastaviti

Slobodan Vučinić