In memoriam - Ilija Lakušić

Ilija Lakušić

(1947 – 2924)

Ilija Lakušić rođen je 1947. godine u Lijevoj Rijeci. Završio je Ekonomski fakultet u Podgorici. Radio je kao: dopisnik jugoslovenskog lista Borba za Crnu Goru, urednik Kulturne rubrike u Pobjedi, Ministar kulture u Vladi Republike Crne Gore (1991 – 94), potpredsjednik SO Podgorica, direktor Muzeja i galerija Podgorice, Sekretar za kulturu Podgorice, direktor, osnivač i glavni urednik izdavačke kuće Obodsko slovo. Bio je predsjednik Udruženja književnika Crne Gore u više mandata. Član je Odbora za književnost CANU.

Objavio je knjige poezije: Robija iza stakla, Prapečat, Kvarenje omladine, Nemam drugog izbora, Deset pršljenova, Odbrana i posljednji dani rimovanja, Evo me, Tako je pisano prije glagola pisati, A potom obrezaše knjigu , Male majke, Papirova pobjeda, LJubio sam život kao da je moj, Bitka na tastaturi, Mala noćna lirika, Dva Petra, Uspenska vrata, Manastirski sinovi, Od Parnasa do Pigala, Reglesi filosoful sau, (na rumunskom); romane Sistem za navođenje, Portret pjesnika sa proznim piscem u pozadini, Rane desete; kratke priče Ipak se okrećem, kao i knjigu satirične proze Priče u zrnu, knjigu intervjua i eseja Iz pretjerane blizine, i knjige za djecu Bukvara i Biljezi.

Dobitnik je Trinaestojulske nagrade za književnost (2013), Nagrade „Marko Miljanov“, Nagrade „Risto Ratković“, Nagrade „Vuko Bezarević“ za satiričara godine, Nagrade Udruženja crnogorskih pisaca za djecu za knjigu godine, dvostruki dobitnik nagrade „Ježa“ za kratku priču, Nagrade „Tipar“, Nagrade festivala humora i satire u Danilovgradu, Nagrade „Miodrag Ćupić“, Povelje „Jovan Skerlić“. Dobitnik je ordena Ministarstva kulture Rusije za kulturnu saradnju i doprinos razvoju sveslovenske pismenosti, kao i Novgorodske gramate. Dobitnik je Ordena grada Barija (Citta di Bari) za kulturnu i književnu saradnju.

Prevođen je na ruski, francuski, italijanski, engleski, švedski, kineski, rumunski jezik.

___________

Foto: RTCG