Osvrt na knjigu Ljudi mog vremena autorke Lidije Kojašević, poznate i cijenjene novinarke nedeljnika Monitor, a ranije i novinarke NIN-a.
Ovo je knjiga specifičnih i čudesnih intervjua objavljenih u Monitoru, o poznatim ličnostima – umjetnicima našeg regiona – ali i o onima manje poznatim široj javnosti, a vrlo značajnim, vrijednim i zanimljivim, koji su zaslužili da se o njima piše.
Čast mi je što me uvažena novinarka Lidija Kojašević na najljepši način opisala, i što se moje ime nalazi među izuzetnim ličnostima predstavljenim u ovoj značajnoj i vrijednoj knjizi koja ostaje da traje. U ovoj knjizi ne nalazimo uobičajene intervjue – ovo je poseban prikaz ličnosti u formi tople priče koja ima dušu.
Tu je, između ostalih, zastupljen čuveni pjesnik Pero Zubac, koji je govorio o meni na mojoj književnoj večeri u Udruženju književnika Srbije, i koji je recenzent moje knjige. Zatim legendarni i nezaboravni Đorđe Balašević, takođe legendarni slikar Vojo Stanić, čuvena glumica Špela Rozin, slikar Ismar Mujezinović itd. Sve ličnost do ličnosti – uvažene i cijenjene.
Poseban utisak na mene ostavio je Srećko Gall, umjetnik, ilustrator i karikaturista, koji je 50 godina živio u Njujorku, deset u Parizu, i postigao veliki uspjeh – a koji je ujedno i ilustrator ove značajne knjige.
Sam naslov knjige Ljudi mog vremena inspirativan je i budi radoznalost – ko su te ličnosti koje su privukle pažnju uvažene novinarke Lidije Kojašević i zaslužile da ih predstavi?
Da, te ličnosti su odraz kulture, umjetnosti, nauke, sporta – jednog vremena koje kroz besmrtnost ove knjige ostaje da traje i da budućim generacijama svjedoči o njihovom djelu i doprinosu društvu.
U knjizi su predstavljeni i poznati slikari, ljekari, inženjeri, sportisti, pomorci, pedagozi, novinari – oni koji su se istakli svojim izuzetnim i impresivnim radom.
Lidija Kojašević je suptilna, nježna i šarmantna dama izuzetnog dara i osjećaja za psihologiju, koja ponire u dubinu ljudske duše, analizira je i spoznaje. Snagom duha, nadahnuta djelom neke ličnosti, iznosi njene osobine i prezentuje njen životopis. Lidija je moćna žena koja superiorno vlada riječima – a riječ ima čudesnu moć. Ona ima dar pisca, ukomponovan u dar novinara. Njene riječi su melemne i teku kao tiha rijeka, donoseći ekspresivne i sugestivne tekstove. Kao na filmskoj traci, pred nama se odvija život ličnosti o kojoj piše.
U Lidijinim reportažama dominira jednostavnost i pitkost pisanja, gdje se njen tekst stapa sa govorom ličnosti o kojoj piše, stvarajući jedinstvenu cjelinu. Njeni tekstovi imaju duh pripovijetke, intelektualni su i uzbudljivi, što posebno raduje čitaoce.
Gordana Sarić, profesor
__________
Foto: Dan