Naša pravda pred nikog ne klonu – "Vidovdane evo nas ponovo", nova knjiga Radomira Puca Dragićevića

Naša pravda pred nikog ne klonu – Vidovdane evo nas ponovo

Pjesnik Radomir Puco Dragićević nošen željom za kućnim pragom, nostalgijom i rodoljubljem malo - malo pa pođe i obiđe rodnu Metohiju, porušene grobove i spaljene kuće, i pod tim utiscima a reklo bi se pomirljivim tonom i samo sebi svojstvenim stihom kaže:

Nije više važno ništa,

Tišina me sada sreta,

U meni je stigla jesen,

I ako sam na prag ljeta.

U tim svojim posjetama a razočaran vandalskim postupcima pojedinih dojučerašnjih komšija i prijatelja ali nikada ne generalizujući postupke albanskog naroda već pojedinaca iz njih, kao i iz svoga naroda, sabira u svojom tuzi sjećanja riječima:

Po drugi put u prošlom vijeku,

U ranama izdišu   domovi,

Ni svijeću niko da zapali,

Svud srušene Crkve i grobovi.

I pored stradanja i paljevina, uništenih Svetinja, života i pogaženih snova a dok stoji tu na tlu svoje Metohije, pjesnik  Puco zaključuje:

Vraćamo se uzdignute glave,

Gdje je njina bijes izgorela,

Gdje i sada njine vatre besne,

Da branimo kuće od pepela.

I u tom zanosu a računajući na povratak Ognjištima, prvenstveno misleći na mlade i vjerujući u njihov povratak, Puco savjetuje:

Nek’ se opet  zacrveni zemlja,

I nek’ žito na tamjan miriše,

Nekrstu ću donijet  zakletvu,

Nikad tuđe nećeš biti više

Pjesnika najviše boli izdaja i bahato ponašanje svjetskih moćnika i njihovih izvršioca a njegovih dojučerašnjih komšija i prijatelja, iz svakodnevnog života, a i iz preduzeća ukojima su zajedno radili  - poučen istorjiskim činjenicama, tradicijom naroda kome pripada i  porodičnom tradicijom pjeva:

Naša pravda pred nikog ne klonu,

Nit’ je ikad bila u tamnicu,

Zato ne dam braćo moja mila,

Da nam preci ječe u grobnicu.

Pokušaj otimanja i pljačke svetinja je ono što su bjelosvetski moćnici smislili a domaći izdajnici  pokušali da sprovedu ali je sve to pod vođstvom Svete majke Crkve veličanstvenim litijama i molitvenim hodom na stotine hiljada vjernika onemogućeno, u čemu je nemjerljivu ulogu imao Mitropolit Amfilohije, kao duhovni Vođa pravopslavnog naroda a kome je Puco posvetio prelijepe stihove:

Ti koji si u zlom dobu,

Dok Kosmetom vatra gore,

Skupljo mrtve po međama,

Da o tebe ružno zbore...

.... Ti zemaljski Božji sine,

Zaštitniče Pećkog trona,

I sad vidim Tvoje suze,

Sa svijeća i Ikona...

U drugom dijelu ove zbilja divene i vrijedne knjige pjesnik Puco nam pokazuje lice čovjeka koji zna da voli i poštuje Ženu i to onom iskonskom jačinom i pravim značenjem ljubavi. Ovog puta prepuštam čitaocima da sami pronađu te biser riječi koje odrastao čovjek u jeseni svog života izgovara bez stida i bez lažnog moralisanja.

A kada bih morao da napravim baš kratku analizu ove nove Pucove knjige koja je pred nama jednostavno bih je zaključio pjesnikovim stihovima koji zvuče i kao zakletva, i amanet svome rodu:

Nije molba, ni  prijetnja,

Vremena su stigla nova,

Svaka riječ, zakletva je,

Ne bilo nas bez Kosova.

Pjesnik Radomir Puco Dragićević ovom knjigom napravio je krupan iskorak u sveukupnom svom stvaralaštvu i usudio bih se reći da je ovo jedna od njegovih najboljih knjiga do sada.

Vrijeme kao najbolji sudija dat će sud o tome. Nama, njegovim prijateljima i poštovaocima njegove riječi ostaje da sa nestrpljenjem očekujemo njegovu novu knjigu. Nekako imam osjećaj da nećemo dugo čekati na nju jer je pred njim veoma plodan period u njegovom stvaralštvu, to je očigledno.

Labud N. Lončar

književnik

* * *

Radomir Puco Dragićević, rođen 1947. god. U Banjici (Banja Ilidža) kod Peći, opština Istok u Metohiji. Osnovnu školu završio na Banji, gimnaziju u Istoku i Peći. Radio u „Kosmet – prevozu“ iz Peći a zatim u Zemljoradničkoj zadruzi u Dobruši. Prinudno izgnan iz svoje kuće sa ostalim srpskim porodicama iz Metohije sredinom juna 1999. godine.

     Živi i aktivno piše u Budvi.

Puco je počeo da piše pjesme u ranoj mladosti. Objavljivao je početkom sedamdesetih godina u lokalnom istočkom literarnom listu „Svetlost“.

      Objavljene knjige: „Kosti greje zemlja Metohije“, „Metohijski bezgrobnici“, „Od pepela spomenici“, „Krvavi tragovi“, „Ubijeni pragovi“, „Metohijo sretni sina“, „Ne prati me sa suzama“, „Pokrite me sa pepelom“ i „Zakletva“*izdavač “Nekazano”.