Nekazano objavilo knjigu poezije „Budi tu“ Ljiljane Lazović

Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano objavilo je prvu knjigu poezije Ljiljane Lazović iz Mojanovića, Zeta.

U recenziji ove knjige, Labud N. Lončar, urednik izdanja, kaže: „Ljiljana Lazović, kao što stoji u njenoj biografiji, od svoje pete godine živi s artritisom, koji ju je kroz život sputavao u ostvarivanju mnogih želja. Uprkos tome, ostala je jaka i nikada nije prestala vjerovati u svoje snove. Romantična i nježna duša, voli sve što mladi vole: poeziju, muziku, kuvanje, cvijeće, vez i mačke. Sanja o ljubavi.

Svoje prve ozbiljnije korake u poeziji napravila je objavljujući u časopisu za književnost i umjetnost Nekazano, a nastavila je da objavljuje u ostalim izdanjima udruženja Nekazano, zbornicima i na Međunarodnom festivalu ljubavne poezije Pjesnik – Svetionik. Zbog svoje bolesti često je ograničena u prisustvovanju kulturnim događajima, ali upornost i odlučnost omogućile su realizaciju i oblikovanje njene poezije u knjigu Budi tu, koja je sada pred nama.

Knjiga simboličnog naslova Budi tu objedinjuje pjesme nastale u osami – osami koju Ljiljana ne želi, ali u kojoj cvjeta prkos i ljubav, međusobno se dopunjujući. Ona čeka svoju ljubav jer vjeruje da je ljubav pokretač kosmosa. Ljubav je oslonac i nada, a u saradnji s vjerom postaje vječnost, što Ljiljana izražava stihovima.

S Ljiljaninim stihovima, svaki čitalac može pronaći dio sebe – onaj najljepši, najranjiviji i najiskreniji dio, koji uvijek iznova teži ljubavi i snovima.“

Književnik Slobodan Ristović, takođe kao recenzent, nadahnuto kaže: „Ništa kao samoća ne umije da razumije pitalice života. Ništa kao ona nije u stanju da bude na svakom mjestu i sa svima. Ona je neupadljiva i nenametljiva. Samoća je sama sebi sebična. Nije za svakoga pod ruku ni među ruke.

Malo kojeg pjesnika je ta muka mimoišla, ali ni muke nisu iste i one su spram njegove snage i hrabrosti.

Malo je pjesmarica u ovom nevremenu koje živimo, a da su pod ruku s ovom. Prije svega, ovdje nema ni jedne riječi, a kamoli stiha, da nije iscijeđen iz duše pune ugrušaka tužnih istina. Ne mogu a da se ne upitam – postoji li pjesnik sa srećnim istinama? Valjda ne postoji.

Pjesme su, kao i sve obloge i svi melemi, pokušaj da ublaže bol, a ne da naudimo mukama. Možda je ova pjesmarica baš to.

Ma kako bilo, Ljiljana je u njoj opisala mnoge, noseći terete naše da bi na svoj zaboravila. Nadam se da će neka naredna pjesma imati više sunca od mjesečine.“

*

Korice za knjigu uradila je Vesna Lazović, Ljiljanina sestra, i sama članica udruženja Nekazano, crnogorska estradna umjetnica koja pjeva Ljiljanine dvije pjesme: Mirisaće sve na cvijeće i Mi smo jedno drugom suđeni.

Biografija autorke

Ljiljana Lazović rođena je u Podgorici 1975. godine. Od svoje pete godine živi s artritisom, koji ju je kroz život sputavao u ostvarivanju mnogih želja. Uprkos tome, ostala je jaka i nikada nije prestala da vjeruje u svoje snove. Romantična i nježna duša, voli poeziju, muziku, kuvanje, cvijeće, vez i mačke. Sanja o ljubavi. Svoje pjesme objavljivala je u časopisu za književnost i umjetnost Nekazano, kao i u drugim izdanjima ovog udruženja. Živi i stvara u Mojanovićima, Zeta. Budi tu je njena prva knjiga.