Maj, mjesec radosti, vjesnik proleća, moj omiljeni dio nerazumne i nesigurne godine.
Kiše proljeća, uvijek moje radosnice, do onih zimskih, hladnih koje lede pogled u nedogled... Maj mi je često donosio mnogo lijepih trenutaka, racvjetavao radost srca i duše kao svemu oko mene, jer ni ja nijesam srećan ako nema srećnih tu u blizini ili čak i dalje...
Ovaj Maj mi je donio dva prelijepa događaja koji će ukrasiti moj život i učiniti ga ljepšim, omogućiti mi da ga se sjećam kao posebno lijepog u ovim trnutcima gdje je ljepota najviše odsutna...
Sedamnaestog ovog mjeseca sam pozvan od kulturnih institucija i vrhunskih ljudi iz Berana Nine i Rekija da budem počasni gost na proslavi dana slijepih i slabovidih lica u fantastičnom ambijentu gradske biblioteke i galerije,a u društvu vrhunskih ljudi, gostiju, prijatelja i umjetnika, hvala im na divnom dočeku i provodu.
Odmah posle toga dvadest trećeg Maja sam izabran od stane ,,Saveza slijepih i slabovidih lica Crne Gore” na čelu sa Božidarom Dendom i Mirsadom Dlakićem, koji nesebično pomaže i utiče na moje uspjehe na polju kulture, da predstavljam savez slijepih i slabovidih lica iz Crne Gore u prestonom Beogradu gdje sam se sreo sa divnim prijateljima sa prostora Balkana i proveo dva nezaboravna dana u divnom ambijentu doma kulture u Zemunu, hvala od srca svima koji su mi ovo omogućili, a veliki broj priznanja i zahvalnica kao i Njegoševa plaketa i Ruska gramatu mi daju satisfakciju da sam ih prestavio u pravom svjetlu i onako kako oni zaslužuju.
Hvala mjesecu Maju što me uvijek obraduje i posebno hvala svim dobronamjernim ljudima i prijateljima koji vjeruju u mene u ovom vremenu nevjerovanja.
Pozdrav svima do nekog sledećeg Maja, Juna, Septembra i svakog lijepog trenutka koji nam ovaj život poklanja na dar...
Duško Radisavljev Nedović