Objavljena knjiga „O lovu na tetrijeba“ Vojina Trivunovića

Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ predstavlja se po peti put kao izdavač  knjige autora Vojina Trivunovića, ovaj put je riječ o knjizi poezije pod  nazivom „O lovu na tetrijeba“.

Labud N. Lončar predsjednik udruženja „Nekazano“ o knjizi i samoj saradnji sa Trivunovićem kaže: „Izuzetno nam je zadovoljstvo što se i ovog puta pojavljujemo kao izdavači cijenjenog Vojina Trivunovića, poznatog i priznatog autora iz Banja Luke. Ova saradnja je svakako potvrda njegovog kvalitetnog i poštovanog rada, kao i potvrda afirmacije udruženja„Nekazano“ na međunarodnom planu. Radujemo se i sa nestrpljenjem očekujemo njegovu sledeću, šestu knjigu u našem izdavaštvu“!

Kao recenzenti ove po mnogo čemu posebne knjige poezije potpisuju se: Sekula Petrović, Sava Gustov Marčeta, Mirjana Štefanicki Antonić, Dina Zavarko, Svetozar Savković, Tanja Petrović, Duško Popović i Senahid Nezirović. Prenosimo dio njihovih impresija:

*

Kada bih kao ti u tvojoj pjesmi Ovce nisu na broju razlučivao pjesme u zbirci O lovu na tetrijeba (i ne samo u ovoj) na bitne i nebitne, bilo bi mi mnogo teže no razlučiti ovce mrkačice od ovnova mrkača.

Ambar u meni, na kojem je pljosnatom stolarskom olovkom napisano Zavičaj pun je do vra tvojih pjesama. Ali još uvijek ima mjesta, jer dobra pjesma će vavijek napraviti mjesta svojoj drugarici.

Da, i još nešto...Tvoja ljubav prema zavičaju jača je od ljubavi one ptice što se pogubi kada se zaljubi. Šta je tetrebovanje spram vojinovanja? Ništa!

Sekula Petrović

*

Njegove stihove čine posebnim odjeci neizgovorenih riječi koji dominiraju svakom strofom. On svoje pjesme živi, zato su poprimile odlike tvorca, čvrste su kao tvrđava, stamene i opominjuće.

Slikoviti prikazi u pjesmama daju poseban doživljaj. Lično sam čitajući pjesmu ,,vidjela´´ majku Vinku na pragu, kako čeka strepeći, sina koji se metaforički prikazao...

Ispisati svoja osjećanja u ovako jakoj poetskoj formi, sa porukom u svakom napisanom stihu, može samo čovjek, sa čistom, iskonskom ljubavi, čvrsto stojeći na tlu.                                                                               

Sava Guslov Marčeta

*

Da Pesnika „nije sazvao zov crkvenih zvona“ i da nije osetio „jeku i odjeku s kućnog praga“, ne bi nastale ni pesme – posvetnice, u spomen roditeljima Vinki i Stevanu. Nezaborav ne dozvoljava odlaske. „Čoveka ne bole suze, već ono zbog čega teku.“ Životna i neizbežna stvarnost o istini naše prolaznosti.

Večni zapis pesama o Zavičaju, koje emaniraju duboko utemeljenje na rodoljublju...

Tetreb je vrlo retka i lepa ptica. Uglavnom naseljava vrhove planinskih masiva. Retki su srećnici koji su je videli, kao što je imao priliku da je vidi naš Pesnik... U nedrima Šator planine, tetreb i runolist, “njihove visosti“,  poput njene visosti Reč, u samosvojnim Vojinovim stihovima.                                              

 Mirjana Štefanicki Antonić

*

... Ovaj roj pjesama koji se spustio i skrasio između korica ove zbirke jeste najemotivniji i najiskreniji Trivunovićev pjev. Iz njih pulsira i isijava neka mistična magična snaga koja plijeni, obuzima i na taj način nas i same poziva da se zagnjurimo u svoje živote, u neka davna, minula vremena. Zapravo, one nas identifikuju sa pjesnikom koji, na nekoj životnoj raskrsnici, razmeđi svjetova zna da je bio i da su postojali njegovi najrođeniji, i onih kojih nema, i onih koji su još na ovoj strani čovjekovog bitisanja.

Otuda ove pjesme i jesu autorova najiscrpnija (auto)biografija koje su objelodanile i kazale više o njemu od svih mogućih bilješki i riječi koje su o njemu do sada ispisane. Uz to, one su i živi, i vatreni svjedoci vremena, jednog rustikalnog, toplog svijeta koji se srušio i nestao u ovom haotičnom, grozničavom, sumornom dobu...

Dr Duško Ž. Popović

*

Jednog kišnog dana krenuh u „Lov na tetrijeba“, misleć’ da je to lako, da ću se s’ perom brzo vratiti sa kratkog putovanja po planini vrletnoj, glamočkoj. Al’ već na podnožju naiđoh na „Zabrekla vrata“, „Prozor“, „Melem riječi“.....ne mogoh dalje dok ne uhvatih vazduha vraćajući se i uživajući u živopisnoj igri reči pod uzdom filozofskih misli o životu... smislu postojanja, suštini mišljenja, neizbežnosti, besmislu uništenja, nezadovoljstvu, uzaludnosti, mudrosti, tradiciji, laži i istini, ljubavi, strpljenju, o večitoj borbi unutrašnjeg bića za razloge postojanja i stremljenje ka hodanju van žice. Nisu to obična razmišljanja, to su metafore, metonimije, epiteti, komparacije, paradoksi, meka ironija i laki sarkazam u službi kraljice ove zbirke – alegorije. Trebalo je zastati, na svakom stihu predahnuti od svežine misli, zapahnut koloritom slika koje se ređaju u glavi koja misli. Osetih se velikom i snažnom što su moje misli zaslužile ovo pero tetrijeba koje nosim kao dar autora u nedrima i mislima o životu.                               

Tanja Petrović

*

Srž i ključna misao „O lovu na tetreba“, Vojina Trivunovića; jesu rafali autorove istine, složene u suprotstavljanje i sučeljavanje kroz vreme... Gde se simbolički vezuje sve na bit života i prirode uz opomenu, kako bi svet zla i sukoba opomenuo i naveo na bolje i ka boljem sutra... Tu nije reč o stvarnom progonu i lovu, već proteranog i skoro pa nestalog tetreba, kojeg urbani čovek više ni u snovima ne sreće...  Dosta toga postoji u strukturi knjige „O lovu na tetreba“, etimološkog i toponimskog, da se osveži ili ne zaboravi, sve proteklo bilo opšte ili zavičajno, kao jezičke bitnosti i smisla... Autor vrlo vešto, lucidno, orginalno i nadasve samosvojno donosi i prinosi čitaocu to sučeljavajuće jednog nad drugim – kao dobra nad zlom i obrnuto...

Svetozar Savković

*

Među naše savremene književnike – klasike, koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke, spada i Vojin Trivunović. Jedini je, po struci, ekonomist, koji bukvalno ekonomiše književnim izrazom, bez obzira da li se radi o aforizmu, pesmi ili prozi.

Osnovna karakteristika njegovog „pevanja i mišljenja“ je harmoničnost i gnomičnost, skupa sa konkretnošću i slikovitošću.

Vojin Trivunović uvodi u svoj kosmogonij zavičaj i efektno ga spaja sa urbanim. Otuda se otčitava žal za zdravim životom, kao u poetskom naslovu „Varenika“ (str. 26), kada nije moglo biti bolesti u bezbrižnom detinjstvu, a koja stiže, nalik senci, u trci za materijalnim, u društvu obremenjenom posedničkom psihologijom...

         Naročitom lepotom se izdvajaju pesme koje posvećuje ocu Stevanu i majci Vinki, od kojih beše nasledio divne crte karaktera kojim, dalje, oplemenjuje i svoje čitaoce. Stoga je on sinčina, čije rođenje je zapisano u zvezdama. Mudrac koji „zida“ najlepši spomenik roditeljima.

U znak blagodarenja, jer je Bog udahnuo od Sebe. A sve u nadi za prefinjen, humanistički sadržaj u književno umetničkim tekstovima koji ostaju da traju kao dragoceno i neponovljivo svedočanstvo književnoga genija u našem vremenu i prostoru...

Senahid  Nezirović

*

Ovu knjigu autor je posvetio svojim roditeljima Vinki i Stevanu, za spomen.

Biografija:

Vojin Trivunović, rođen je 10. oktobra 1956, godine u Rudićima kod Glamoča. Vrlo rano počeo je da objavljuje pjesme u novinama i časopisa. „Male novine“ iz Sarajeva su ga nagradile za poeziju (1970). To mu je najdraža nagrada.

Prvu pjesmu za odrasle objavio je u sarajevskom „Oslobođenju“ (1974). Još kao student u Novom Sadu biran je u Krug najtalentovanijih mladih pjesnika (1977).

Pored književnog bavio se i novinarskim radom. U Novom Sadu je bio stalni saradnik „Glasa omladine i član Književnog kluba Kulturnog centra Radničkog univerziteta „Radivoj Ćirpanov“ i Književnog kluba pri „Tribini mladih“. Uređivao je i Bilten Književnog kluba pri „Tribini mladih“ u Novom Sadu.

Po dolasku u Banjaluku počeo je da objavljuje u „Glasu“, a pisao je i u „Oslobođenju“, „Nezavisnim novinama“, a uređivao je i satirični dodatak „Patka“.

Bio je direktor i glavni urednik „Krajiških novina“ Uređivao je novine „Imperijal mač“ i „Kolo“ kao i satirični list „Jazavac“.

Bio je i potpredsjednik Upravnog odbora  Novinsko – grafičkog i izdavačkog preduzeća „Glas Srpske“ u Banjaluci.

            Prvu knjigu objavio je 1984. godine. Do sada su mu izašle  knjige: „Ponavljati gradivo“ (pjesme), „Ram za glavu“ (aforizmi), „Od entiteta do blentiteta“ (satira), „Gluvo kolo“ (pjesme), „Kroz iglene uši“ (pjesme), „Troprstaš“ (roman), „Na posljednjoj liniji obmane“ (pjesme), „Ogledalo i slijepac“ (pjesme), „Proleteri svih zemalja raziđite se“/ Prilozi za kritiku političke ekonomije društva u tranziciji/ (pjesme – ekonomija), „Pjesme“ (ne Esperanto jeziku, zajedno sa Stevkom Kozić Preradović i Rankom Preradovićem), „Ćorkan“ (pjesme), „Grad je spustio kapke“ (izabrane pjesme, zajedno sa Duškom Popovićem), „Pelene i zavoji“ (aforizmi), „Čitači tragova“ (izabrane pjesme), „Ako Bosna presuši,gdje ćemo se utopiti“ (aforizmi), „Cjedilo“ (pjesme), „Čovjek u saksiji“ (aforizmi), „Izgon“ (pjesme). 

Povodom četrdeset pet godina od objavljivanja prve ozbiljne pjesme za odrasle u sarajevskom „Oslobođenju“ i trideset pet godina od objavljivanja prve knjige izdao je Komlet odabranih radova u četiri knjige (2020): „Čitači tragova“ (pjesme), „Prilozi za kritiku političke ekonomije društva u tarnziciji“ (pjesme-ekonomija), „Bombe i upaljači“ (aforizmi),  „Vršaj“ (pjesme).

U čast 180 – godišnjice pojave Prvog srpskog bukvara Vuka Karadžića, priredio je i objavio (2007) fototipsko izdanje.

Dobitnik je ugledne nagrade „Umovanje zdravog razuma“ (2006) Književne zajednice „Vaso Pelagič“ Banjaluka.

Radovi su mu prevođeni na strane jezike i uvršteni su u nekoliko antologija poezije i aforizama.

Član je Udruženja književnika Republike Srpske.

Bavi se i izdavaštvom.

Po obrazovanju je diplomirani ekonomista.

Živi i radi u Banjaluci.