Rođen 23. lipnja 1964., Dasharath Naik, S/O Late Madan Mohan Naik i Sabitri Naik, potječu iz Bijadihija u okrugu Sundargarh, Odisha, Indija. Vatreni zaljubljenik u magične linije moćnih umova, on sam piše o onome što osjeća i nalazi svuda oko sebe radi užitka. Trenutno radi kao čitatelj (SS) na engleskom jeziku u P.S.H.S.School, Bargaon. Čovječanstvo i mir su glavna briga u njegovoj poeziji
*
IZGNANIK
Podigavši ​​glavu
tama gleda oko sebe u potrazi za mnom
niotkuda ka svuda
a moja sjena tijeskobno izmiče
da me održava i širi moje snove.
Svi trenuci zeleni i zlatni
nestali u zraku tako tiho i spokojno
nemam gdje sakriti svoje osjećaje
plivaju ​​u mojoj potpunoj nemoći
u golemom oceanu mog hladnog postojanja.
Čini mi se da se kostur igra s mesom i krvlju
pojava u dalekom horizontu tjera me na ples
a moj svijet bježi od nevolja izgnanika
budući da se pacijent u meni trenutno reventilirao.
.
NJIHALO
S krilatim kočijama vremena
brzo trčeći
uz vjetar koji puše
i tekuće potoke
moj identitet postaje sve tanji i tanji
u stisku nereda i gubljenja
svoje biti
Nemam s kim razgovarati ili dijeliti
ljepota života sada postaje zamagljena
magija i veselje u apsolutnoj opasnosti
hipnotiziraju blaženstvo izvan staze
Nema više sjaja čak ni nakon puno lakiranja
moja zastrašujuća sjena stoji protiv mene
i nemam gdje sakriti svoje tijelo i dušu
moj um gotovo i ne pomišlja da radi kako treba
Moji hirovi sada igraju svoju istaknutu ulogu
poput lika s dvostrukom ulogom u predstavi
ne znam kamo da idem i/ili što da radim
kako odigrati svoju ulogu na najbolji mogući način
Nesvjestan značenja svog života
moje postojanje u ništavilu posustaje
poput njihala sata
visi s kruga bez centra.
KOPAJUĆI VLASTITI GROB
Kako je primamljivo biti zaljubljen u zakup
Sada kopam svoj grob u srcu
Mukotrpno, ali s apsolutnom lakoćom
Zakopavam se u njegovoj strašnoj tvrđavi.
Dočaravajući sve slike mog života
U ispunjenju mojih riječi prilično mudro
Vrijeme je da nastavim licitirati ´zbogom´
Tko zna kako se inače osjeća.
Namamljen u simfoniji zlatnih pjesama
Moja dolina odjekuje u svom orkestru
Moja živa utopija, moja Odiseja moja djela
Kako je ugodno živjeti u fantaziji aure!
Život je tako uzvišen i ja sam imao svoj dio
Dani su mi već odbrojani;
Kao zrnca pijeska, klize mi s dlanova
Najslađe misli tek treba podijeliti.
Sunce će izaći iako je već kasno
Oblik i oblik će poprimiti dizajnirane stvari;
Život sa smislom o kojem sam često sanjao
Dolazim, svi moji prijatelji i neprijatelji.
______________________
PrevoD: Ibrahim Honđo