SVJETLOST PASTELA I ZAVIČAJA

Do pojave Veliše Lekovića (1910 – 1971.) nijedan se crnogorski slikar nije sa toliko strasti bavio pastelom, niti se bilo ko od njih posvetio ovoj tehnici. Zbog toga ponajviše njemu pripada zasluga što se pastel u crnogorskom slikarstvu razvio od pomoćne discipline do samostalnog umjetničkog djela visoke vrijednosti.

Velika retrospektivna izložba njegovog stvaralaštva održana je nakon njegove smrti, krajem novembra 1971, u velikoj izložbenoj Sali Zavičajnog muzeja na Topolici, u Baru. Njegovo, po broju i kvalitetu, izuzetno slikarsko djelo, nastalo u rastojanju od četiri decenije aktivnog umjetničkog rada, zaslužuje posebnu pažnju. Veliša Leković se pojavio u likovnom životu Crne Gore sa onom međuratnom generacijom: Milunović, Lubarda, Vukotić, Stijović, Vušković, Zonjić, Kujačić, Oraovac – koji je imao velikog udjela u stvaranju crnogorske likovne umjetnosti.

Kao svoje glavno umjetničko djelo izabrao je pastel. Sa ne manje hrabrosti postavio je sebi veliki zadatak, rijetko upotrebljivu slikarsku tehniku u prvoj polovini XIX vijeka.

Veliša Leković je već u prvoj deceniji svog stvaranja izgradio svoje specifične oblike izražavanja, formirao se i stekao svoj stil. On slika pastelom. Tim svojim načinom težio je da na pastelima stvori vrijesnosti čisto vizuelne percepcije. Cilj je da stvori slike koje bude samo one osjete koji mogu biti doživljeni okom. U cijelo su ga interesovali pikturalni elementi – nazivi njegovih slika – Masline, Spičanka na radu, Pogled na Skadarsko jezero, Notr Dam, Krovovi Pariza – ustvari su slike same svjetlosti. Pogled na logor Colfiorito je akvarel velikog slikarskog kvaliteta.

Bio je na osnivačkoj skupštini ULUCG-a, 24. marta 1946. godine u Cetinju. Osnivanje Umjetničke škole na Cetinju 1946. godine i formiranje Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore, vezani su likovni život Veliše Lekovića. On je zainteresovan za jedan impresivan mozaik tonova, slika piktoreskne motive Crmnice, motive sa Skadarskog jezera, crnogorskog primorja, Italije i Pariza. Bavio se pedagoškim radom (Srednja umjetnička škola u H. Novom, barska gimnazija). Vrhunac uspona nije doživio. Volio je ljude ovog podneblja, ovaj kamen, vinograde u jesen, svoj slobodarski zavičaj. Veliša Leković je slikao svoju okolinu i stvorio u njoj značajna svjedočanstva likovne prirode.

Ovom prilikom dužni smo se podsjetiti da je bio učesnik NOB-a. Još kao student uzimao je vidnog učešća u revolucionarnim redovima Beogradskog univerziteta.

U prvim danima 13-sto julskog ustanka 1941. u Virpazaru zapaženo je njegovo hrabro držanje. Nosilac je Ordena zasluga za narod sa zlatnom zvjezdom, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zvjezdom, Ordena za hrabrost, Partizanske spomenice 1941. i još nekih drugih odlikovanja.  Prije dvije godine nagrađen je nagradom Oslobođenja Bara.

Bar, novembar 1971.

                                                                                                        Radovan Šušter

Likovni pedagog