Tragom kroz snove i stvarnost - mr Radojka Draganić

Jedanaestog aprila u okviru programa „Nikšićka kulturna scena 2023“ Javna ustanova (JU) „Zahumlje“ Nikšić,organizovala je promociju zbirke pjesama „Trag“  Nikšićanina Vukosava Delibašića.

Program je vodila Kristina Radović,koordinatorka programa u Nikšćkoj kulturnoj sceni. O zbirci su govorle recezentkinja Anđela Peković prof folologije i filosifije i mr Radojka Draganić prof književnosti. Stihove su govorili: Tijana Vujović, Miloš Zvicer, Ratko Ćetković i autorova unuka Maša, učenica VI razreda Osnovne škole Oktoih iz Podgorice. 

Recenziju Anđele Peković smo ranije objavljivali, a ovom prilikom u cjelosti objavljujemo osvrt mr Radojke Draganić.

 ***

      Pjesma kojom se otkriva pjesnička zbirka Trag nosi istoimeni naziv kao i zbirka. Ovom pjesmom nas Vukosav Delibašić uvodi u njegov pjesnički svijet i dopušta nam da njegova poezija ostavi na nas poseban trag.

Trag je vječiti otisak karaktera

Što zvoni kao glas pušten iz etera

Sve ima svoj trag i svoje vrijeme

I sami trag je nevidljivo breme.

Kroz ciklus pjesama Tragom nemirnim nesnima, pjesnik plete mrežu motiva prolaznosti, vječnosti, nostalgije za zavičajem, za prađedovom kućom. U poeziji Vukosava Delibašića sukobljava se prošlost, tačnije spokojno djetinjstvo i mladost koja je prikazana afirmativno, sa sadašnjim vremenom, novim načinom života u kojem kako stoji u stihovima:

Ni žara, nit´ dima sa toplog ognjišta,

Na kojem sam promrzle ručice grija´.

Međutim, pjesnik se miri sa realnošću, i prihvata sadašnjost:

Prihvatio sam nema kuće prađedove,

Hvala Bogu ima sinova i unuka.

Pjesnik je nostalgičan kada govori o prađedovoj kući koje više nema, kada govori o minulom vremenu kojeg se on najčešće sjeća kroz san, kako i nagovještava ovaj ciklus Tragom nemirnim nesnima, jer samo kroz san može opet vidjeti prostor zavičaja, prađedovu kuću, daleku prošlost.

U poslednjoj pjesmi prvog ciklusa pjesnik uspostavlja dijalog sa hrišćanstvom, dok progovara o božićnom jutru, molitvi, dok kroz ovu pjesmu progovara o velikim istinama današnjice, o tome koliko zemne stvari su prolazne i ništa nije ni tvoje ni moje.   

Ciklus pjesama Tragom predaka, posvećen prošlosti, sjećanjima na majku, oca, đeda preplavljen je osjećanjima, ali data osjećanja su prikazana bez imalo patetike. San, kao jedna od odrednica prvog ciklusa, pojavljuje se i u drugom ciklusu. Lirski subjekat se u snu vraća u djetinjstvo, oživljava vrijeme provedeno sa majkom, tako da se snom objašnava prisustvo majke koje lirski subjekat u tom trenutku osjeća. Pjesma U osvit zore, samom formulacijom naslova nagovještava da se radi o polubudnom stanju između jave i sna što ćemo uočiti kasnije i kroz stihove pjesme:

Ne znam da li si stvarno ovdje, ili

Ovo, ja polubudan sanjam,

Jer mi sve nekako polako čili,

Pa se u bunilu izmičem i sklanjam.

Motiv sna, noći i jutra nalazimo i u pjesmi Tvoja sjen i moja sjeta, kada govori o osjećanjima i oživljavanjima sjećanja na oca, a ti si se noćas vrati u moje snove.

U ciklusu pjesama Predvorje budućnosti pjesnik je kritički nastrojen prema onima koji lako zaboravljaju trag predaka koji  u poeziji Vukosava Delibašića ima posebno mjesto. Kritički progovara o sadašnjem vremenu, koje je neafirmativno prikazano u pjesnikovoj poeziji, o vremenu u kojem se ljudi jedni na druge ne okreću, o vremenu bez slobode. U pomenutom ciklusu pjesnik komunicira sa velikanima južnoslovenske književnosti Njegošem i Andrićem, dok je jedna pjesma u ovom ciklusu posvećana velikanu crnogorskog aforizma i poezije Milanu Dugu Krivokapiću, i opet sjećanja na prošlost, na minule likove iz pjesnikovog života:

Nisam Te sretao dugo,

Ne gledam te po gradu više,

Samo u zavičaju na ploči mermernoj piše:

DUGO.

U ciklusu Zemlja je kosmička oaza, i ciklusu Voskrsnuće životne energije uočavamo sličnost jer pjesme prvog pomenutug ciklusa, njih osam napisane su u sonetu, kao što su su pojedine pjesme ciklusa ljubavne poezije napisane takođe u sonetu. Pjesnik, svoju pjesničku zbirku Trag zatvara ciklusom ljubavne poezije. Delibašićeva ljubavna poezija je sveprožimajuća, raznorodna. O ženi pjesnik govori kao nečemu uzvišenom, na trenutke nestvarnom. I o ovom ciklusu, uočava se motiv sna kojim se zaokružuje ova pjesnička zbirka, međutim u ovom ciklusu u pjesmi Na tvojim krilima, lirski subjekat se raduje što sada nije san već java, za razliku od prethodnih pjesama: Doleće sama. Na javi. Nije bio san.

U ciklusu Tragom predaka imamo motiv dolaska majke u san, dok u poslednjem ciklusu uočavamo motiv drage koja dolazi u san:

Samo što oči sklopih,

Dođe mi u snove,

Iznenada, nezvana sama, spontano.

Motiv drage, žene je prikazan kao pjesnikova vječna inspiracija, kao magična i nestvarna, duša lirskog subjekta ogleda se u njenim očima, žena i ljubav uzdiže se na pijedestal u Delibašićevoj poeziji.

Prethodna zbirka Vukosava Delibašića, U momentu, zbirka haiku poeziju, za koju Vukosav dobija I mjesto na konkursu koji je organizovao portal Horse rider, predstavlja pravi izvor jezičkog bogastva. Haiku poezija ima više formi, tako da pjesnik bira da se oproba u više formi ove poezije. Njegova haiku poezija je životna, ovovremena, realna. Kroz haiku poeziju pjesnik se opet vraća zavičaju, bliskim osobama, ocu i kako stoji u završnim stihovima ove zbirke:

opsesivnost

zavičajem je stalna~

dok čovjek živi.

Haiku pjesmu koju bih posebno izdvojila i nazvala je roman pjesmom jer toliko se toga mnogo kaže njom a veoma prostim i jednostavnim riječima:

maglinom sna

otac kosi dolove~

a njega nema

Pisanjem haiku poezije Vukosav Delibašić pokazuje i dokazuje koliko je njegov pjesnički jezik bogat, snažan i ubojit. Šta god pisao poeziju ili prozu Vukosav ostavlja upečatljiv trag, a njegovo stvaralaštvo pravi odjek u dušama čitalaca.

mr Radojka Draganić