Udruženje žena Riza, iz Bijele, odalo poštu pjesnikinji Vinki Perišić - Šarenac
U godini proslave jubileja, 80 godina postojanja i rada Udruzenje žena"Riza" iz Bijela je posjetila grob, naše drage pjesnikinje, Vinke Perisic, u Goraždu 14. maja 2022. god. a uvažena porodica, Tamara i Ilija su pomen i osveštavanje spomenika prilagodili našem planiranom dolasku.
"Riza"planira, takodje u sklopu obiljezavanja jubileja, štampati izbor iz Vinkine poezije a na koricama će upravo biti jedna zajednička slika sa pomena naše Vinke koja je došla, sada već davne 1991 god. u stanište "Bijelog galeba", u našu Bijelu.
*
Umjesto nekrologa, Slađana Vučićević, Predsjednica U.Ž. ,,R1ZA“ govorila je malu elegiju velikoj pjesnikinji, našoj Vinki Perišić – Šarenac:” Vinka draga! Jeste, neka božanska volja je odredila tvoje ovozemaljske puteve, koje si ti dostojanstveno i sa dosta stila samo sledila, kako priliči jednoj od naših najboljih pjesnikinja..
Igrom sudbine, iz tvoga voljenog Goražda, došla si u stanište „bijelog galeba“, u našu Bijelu. Donijela si nam kontinetalnu svežinu, božanske stihove i čistu slovensku dušu. Prihvatili smo te i zavoljeli kao svoga najrođenijeg, a ti si nam pomogla da otkrijemo čudastvene i tajanstvene predele lirskog magnovenja iz pjesama tvojih.
Od tvoje prve promocije u Bijeloj, dešavaju se korenite organizacione promene u našoj tadašnjoj Sekciji žena.. Ubrzo postajemo ozbiljno Udruženje koje okuplja književnu regionalnu elitu, postaje promotor kulture na širim prostorima, ugledan izdavač, multi medijalni medijum sa institucionalnim, ali i praktičnim iskustvom.. uz sve to, bavimo se humnanim i humanitamim radom, opravamo poverenje i vraćamo nadu nekoj Ijepšoj i pravednijoj budućnosti.
Na tvoj lirski ugled i stvaralački šarm uvijek smo računali, jer si imala harizmu pjesnika besmrtnika, onih koji ne nikada umiru, zato što žive u stihovima svojim.. Evo i sada, dok te u viječnom domu pozdravljamo, nebo nad Drinom, naizust prebira tvoje lirske bisere.. Neka ti je vječna slava i hvala, draga naša Vinka!
Ovom prilikom zahvaljujemo se Tamari i Iliji sa porodicama, jer su pomen i osveštavnje spomenika prilagodili našem planiranom dolasku.
*
Milun Đrdjevac, prijatelj i kolega se takodje obratio skupu i pozdravio jos jednom našu dragu Vinku, on je bio i predstavnik osnovke škole "Orjenski bataljon" – Bijela:
Jesen u Herceg Novom
Zamutilo se ogledalo oka,
Mrtvo i prazno morsko dno u njemu.
Ne vole me, ne mrze me više,
Hladnog čela šapuću o svemu.
Noći zasspala u listu agave,
Mjesečina rasuta po novskimskalama,
Dok odveć bolno more dolje pjeni,
Izgledaš umorno, pa i tebe žalim.
Nasloniš mi zidine na rame,
Ranjen grudi mimoiđu ptice,
Daleko Bosna, Trgom Đurkocića
Osdjekuju moaj brda i ravnice.
Sam si Andriću, na drugoj stra i grada
S ove strane na straži sama, danju , noću.
Ja sebe zaključavam u bijelu školjku
Ljudi protilču ulicom u svoju samoću.
Samo se Kandi –kula ljulja s lijevo desno
Otkako vatre gore, isto je i tebi,
Očajna jesen , pa druga i stota....
A voljeli smo!Jesmo kako ne bi?!
Sad u knjigama stoje samotne tuge.
Moji putevi još su, tvoji ZNAKOVI KRAJ PUTA.
Neki mi biseri sitni s landa razasuti...
Meni se još tuguje, meni se još luta.
Nasloni mi nekad zidine na rame!
Ranjene grudi pohodiće ptice.
Daleko Bosna, Trgom Đurkovića
Odjekuju moja brda i ravnice....
Dođoše tvoji dugogodišnji prijatelji i kolega iz škole, širokim drumom, kroz krševite i oskudne predjele, prolazeći kroz kanjone i vrletne vrhove planina, do mirnoga i pitomoga kraja koje svakodnevno budi vrletna i nabujala Drina i do tvoje Vinka blažene i svete kolijevke koju ti Bog pripremi. Sa tobom si ponijela toliko zemaljskog, a u rajskom nebeskom vrtu nabrala toliko mirisnog i bogonosnog cvijeća.
Tu smo pored tvoje vječne kuće da se poklonimo plemenitim sjenima naše sestre, koleginice i izuzetno darovite pjesnikinje. Za svakoga si imala vrijeme za ljudsku besjedu, radovala se svojoj i tuđoj sreći, utirala suze onima u čijem se srcima češće useljavala tuga i ovozemaljaka muka.
Ovaj sveti pomen samo je mali dug prema tvome toplome srcu i uzvišenom umu. Tu su tvoji najbliži i mnogi ljudi iz raznih krajeva sa kojima si dijelila dane i godine svoga života. Ali siguran sam da se za tvoju dušu Bogu mole i svi oni koji su ti rado otvaralio vrata i dočekivali te kao najvoljenijeg gosta.
A voljela si da putuješ i upoznaješ ljude, da im velelepno kazuješ sopstvene stihove ponikle u samoći i pažljivo i strpljivo slušala stare i nove pjesnike, a kasnije da s njima zapjevaš kao prava „junakinja iz prošlih vremena“. Gordosti ne bijaše u tvom biću, jer si svakog čovjeka gledala kao Božije čedo i nije čudo što su te mnogi voljeli i cijenili.
Počivaj u miru sa svojim precima, sa svim svojim mirnim i nemirnim urama!
U našim dušama uvijek je upaljena svijeća za tvoju nesvakodnevnu svijetlu dušu „pjesnikinjo rasute rime“ i divna kćeri svoga roda!
A kad sunce razmakne oblake
Iza sedam brregova i gora,
Naša srca poslaće ti zrake-
Do tvojega novog dičnog dvora!
*
Vinka Perišić-Šarenac, rođena je u Goraždu 1957, preminula 2020.god.. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studijska grupa Istorija jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik 1980. god. Radila kao profesor književnosti u Gimnaziji u Goraždu. Živi i radi kao profesor književnosti u Herceg-Novom.
Dobitnik je : Prve nagrade na Limskim večerima poezije Priboj na Limu 1981. Prve nagrade – „Vukovo pero“, Loznica 1991. Prve nagrade za ljubavnu poeziju „Zlatni pjesnički prsten“ Subotica-Palić,2004. Prva nagrada za ljubavnu poeziju udruženja invalida Jugoslavije Novi Sad 2005. „Srebrni albatros“ Udruženja pisaca dijaspore Frankfurt na Majni, Bijela 2006. Posthumno joj je dodijeljen "Hatišerif Miloša Obrenovića" 2021.god.
Član je Udruženja književnika Crne Gore i počasni član Srpskog književnog udruženja „Miloš Crnjanski" u Švedskoj. Objavila sljedeće knjige pjesama: „Zavatreni krug“ , Pljevlja 1985. „Pjesme radosti“, Sarajevo 1986. „Zlatno doba“, Pljevlja 1991. „Nježno sa zgarištima“, Peć 1995. „Hitac za bijelog galeba“ , Užice 1998. „Bagrem i sneg beo“, Užice - Beograd 1998. „Vrištaću ako ništa ne pokušaš“, Zemun, Podgorica 2009.
