Na nedavno završenom 54. Međunarodnom festivalu poezije „Smederevska pesniučka jesen“ pjesme Vojina Trivunovića brojнa publika na završnoj večeri pozdravila je burnim aplauzom. Time je, na posredan način, dala podršku i žiriju (prof. dr Danica Andrejević, prof. dr Dobrivoje Stanojević i msr Biljana Milovanović Živak) koji je odlučio da njegova zbirka u rukopisu „Opkoljeno kolo“ (na anonimnom konkursu) dobije najstariju nagradu ovog festiva „Zlatna struna“, koja je ranije dodjeljivana za pjesmu, a odnedavno za zbirku koja se objavljuje dvojezično, na srpskom i engleskom.
*
Za Trivunovićevu poeziju u ovoj, i njegovim posljednjim zbirkama, poput one s naslovom „Izgon“, može se reći da u sebi nema suvišne riječi, da je u njoj sve zgusnuto do rasprsnuća, svedeno na osnovne znаčenjske i osjećajne elemente.
U obrazloženju odluke žirija njegova predsjednica D. Andrejević iznijela je vrlo zanimljiva zapažanja. „Mitopoetičke i arhetipske simbole pesnik prevodi na novi hronotop Balkana i savremenosti, u specifičnom neorodoljubivom tonu i putem ontologizacije srpske istorije“, stoji u njenom tekstu. Potom dodaje: „Pred ponorom stvarnosti, autor može protiv apokaliptičnog doba da se bori samo metafizikom sopstvene misli i ideje.“ Zaključak zaslužuje da se u cjelini navede: „Zbirka ´Opkoljeno kolo´ doziva, u naše sve mutnije vekove, svetog grala, Isusovu čašu, svestan (pjesnik) da je naš bitak ljuštura ispražnjene suštine i da nam je ukinuta sloboda esencija i egzistencije.“
**
NI MRVE DA POKUPIMO
ovo malo života
zagrize se
u dva u tri puta
zubi se polome
a ni mrve
ne stignemo
da pokupimo
NEKO JE GLAVU UBACIO U IGRU
mislilo se u početku igre
da će kao i do sada prije
bacanja kamena s ramena
okom odmjeriti daljine
uzeti kamen u ruke
zategnuti pogled
međutim
na opšte iznernađenje
umjesto kamena
pade pod noge
glava s ramena
nikome nije jasno
ko je smislio
ovu igru