Vojin Trivunović - Laureat 54. Međunarodnog festivala poezije „Smederevska pesniučka jesen“

Na nedavno završenom 54. Međunarodnom festivalu poezije „Smederevska pesniučka jesen“ pjesme Vojina Trivunovića brojнa publika na završnoj večeri pozdravila je burnim aplauzom. Time je, na posredan način, dala podršku i žiriju (prof. dr Danica Andrejević, prof. dr Dobrivoje Stanojević i msr Biljana Milovanović Živak) koji je odlučio da njegova zbirka u rukopisu „Opkoljeno kolo“ (na anonimnom konkursu) dobije najstariju nagradu ovog festiva „Zlatna struna“, koja je ranije dodjeljivana za pjesmu, a odnedavno za zbirku koja se objavljuje dvojezično, na srpskom i engleskom.

*

Za Trivunovićevu poeziju u ovoj, i njegovim posljednjim zbirkama, poput one s naslovom „Izgon“, može se reći da u sebi nema suvišne riječi, da je u njoj sve zgusnuto do rasprsnuća, svedeno na osnovne znаčenjske i osjećajne elemente.

U obrazloženju odluke žirija njegova predsjednica D. Andrejević iznijela je vrlo zanimljiva zapažanja. „Mitopoetičke i arhetipske simbole pesnik prevodi na novi hronotop Balkana i savremenosti, u specifičnom neorodoljubivom tonu i putem ontologizacije srpske istorije“, stoji u njenom tekstu. Potom dodaje: „Pred ponorom stvarnosti, autor može protiv apokaliptičnog doba da se bori samo metafizikom sopstvene misli i ideje.“ Zaključak zaslužuje da se u cjelini navede: „Zbirka ´Opkoljeno kolo´ doziva, u naše sve mutnije vekove, svetog grala, Isusovu čašu, svestan (pjesnik) da je naš bitak ljuštura ispražnjene suštine i da nam je ukinuta sloboda esencija i egzistencije.“

 **

NI MRVE DA POKUPIMO

ovo malo života

zagrize se

u dva u tri puta

zubi se polome

a ni mrve

ne stignemo

da pokupimo

NEKO JE GLAVU UBACIO U IGRU

mislilo se u početku igre

da će kao i do sada prije

bacanja kamena s ramena

okom odmjeriti daljine

uzeti kamen u ruke

zategnuti pogled

međutim

na opšte iznernađenje

umjesto kamena

pade pod noge

glava s ramena

nikome nije jasno

ko je smislio

ovu igru