O grijesima
Još samo grijesi nas vežu poput mornarskog čvora,
Poput konca i igle, poput zlatnog veza s kraljevskih dvora.
Još koža pamti dodire tvoje, dok krevet mi je hladan kao led,
I čekam da utopliš jastuke moje, da znoj se topi kao med.
Erotski snovi na javi, u zahuktanim prozorima, poput dima,
Tijela će pasti, zatvoreni kapci, užitak grešan kao boca starog vina,
„Pogledaj me u oči“, a ja vidim samo te zelene oči koje na mene padaju,
„Pogledaj me u oči“, samo buka mojih jecaja i noge koje stradaju.
Držim te nogama, stisnute poput arhivskog papira,
I ne želim da te u mukloj noći poput mog jezika itko dira,
Želim znoj da ti kapa s vrata, da okusim tvoje sokove,
A ti u krešendu vrućih zanosa, držiš moje bokove.
Kurva, ali samo za tebe moj mili, moje tijelo je tvoje,
Um je već otišao čim se svučemo i izbrišu se svake boje.
Boje čednosti, raja i pakla, ti si moj grijeh koji me veže,
Čudnim putovima, udovima i slutnjama, još me više steže.
Odmah ti mogu reći da si najbolji ljubavnik, savršeno me ljubiš
Puno sline i gore pa dolje, sve dok u dubini utrobe se gubiš.
Osjećam tvoj dah na vratu, osjećam se mokro, i opet ta na staklu sjena,
Za ono što je neizbježno, ono što grijesi nalažu, ili ih ima – ili nema
Dorotea Veliki-Kovačićek
*
Iz Hrvatske nam stiže kontroverzna mlada književnica i pjesnikinja Dorotea Veliki-Kovačićek, poznata po svom osebujnom stilu, pa između ostalog i erotskih tema. Njen roman prvijenac zabilježen je i u Srbiji gdje protagonist sanja milovanje kose svoje drage… a kraj? Morate pročitati. Praznici na balkanski odvijaju se na obalama Boke, a insipiraciju nalazi u neoegzistencijalizmu, apsurdu i nihilizmu. Sve mračno, osvetničko i krvno – za nju su samo kap tinte koja mora biti izrečena. Ono što se nitko drugi ne usudi reći…