Šaka bijesa - šaka tuge

Šaka bijesa - šaka tuge

Da mogu, glavom bi udarala zvijezde koje imaju pokvarene misli.
A samo sam autor svakog svog vriska
I scenarista filma sakrivenog iza naočala.

U ovu ljubav uvukao se virus trojanac
Po ovoj krvi plutaju čavli naopake noći koja ubrizgava sjeme
između nas a ono izlazi kroz prozor i putuje daleko.

Život je putovanje sa iskazom.
I širenje nogu i za jad i za spas.
A ja imam jednu medalju, zakačenu za srce
I udaram lajk svijetu ma kakve mi pjesme pisao.

Uoči lova na istinu
Dočekala sam da me hrani čovjek koji nema što jesti osim samog sebe
I žena koju tuče muž više od života
I pogled sa tornja neznanog junaka
Dočekala sam godine za druge muzike
I udebljanu narav
Uoči lova na sebe
Bila sam nitko i netko
I kukavica i grešnica

Jednom su vrbe prestale biti tužne
Pričali su ljudi o tom čudu
I na kraju, kako to obično biva
Ostajali nesretni zbog te sreće
A ja sam tražila nešto drugo
Da se pretvorim u ženu-smijalicu
U pticu - vječnu letjelicu
Koja će u kljunu nositi ono sjeme zraka
Zaostalo na grani sretne vrbe
I progutati ga.

A sad sam autor ovog pršljena na srcu kao kolapsa sudbine
I znam što slijedi kad masnoća iscuri
kroz pročelje idealiste
A ja sam tražila partiju sa sretnim ogledalom punim buke
i klavirskih tipki koje rade zasjedu u srcu

Sad su vrbe opet iste, genetski tužne
Sad se svijet zove poremećaj forme
kao ispadanje spojenih molekula žene i muškarca
I sve ide kvragu kao sonet bez smisla
I sad sam autor ovog svrbeža razuma
I doručkujem šaku bijesa koja se razlijeva u stomaku

Sad sam autor želje da me ne stavljaš u svoje pjesme
Da ne kitiš strofe mojim očima
I ne nosiš me više u sobe trijezne
U dane samoubojice koji zajebanciju pretvara u halucinaciju.

U ovu ljubav uvukao se haker zemaljac
I sad moj svijet plače, namješten kao pikado
U kojeg si zračnom puškom ispalio misli
opasne kao bolest
U kojeg si pucao u moje sunce
U moj mjesec da mi okrene leđa
Na onoj strani kreveta gdje se volimo
kad se odloži oružje.

Evo mi laktovi na stolu
Evo mijenjam vjeru za nevjeru kao žrtva sluzavih zareza
za " monumentalan " kraj
Jer to sam ja, nepravilno pravilna i pravilno ljuta
Evo me, bolja sam od tebe sa ovim manifestom privatnosti
da mi bude lakše, u nekoj hiperaktivnoj pjesmi
kao drami koja se rinta i neće da spava.

Jednom su vrbe prestale biti tužne
I ja sam ti pokazala samo suze
A život je trening i širenje nogu i za početak i za kraj.

Sad sam autor koji se kune da mu pjesma ne laže.
Neka je ružna i tužna
Neka uradim kriminal od slova
Neka seciram i psujem
Sad sam autor izjave da je vatromet u očima
jedini pravi hip-hop života kao treninga

Na kraju atrofiraju mišići.
Pukne srce.Pukne ljubav i završi trening.
A vrbe kao vrbe....
Nikad sretne

Pietra Fon Tillen