Satovi su stali
Satovi su stali jutros.
Prestali su da dišu
i pamte
kišu tvojih koraka
kroz nepoznat huk.
Ne poznaješ me više.
A ja opet hodam
kao da svijet počinje
ispočetka,
uvijek kad napustim misao
na zadnjem slogu
pjeskovite riječi.
Otići ću
tek kad zakuca
početak kraja
nevidljivog čovjeka.
A ti,
ne zaboravi da voliš
cijelim srcem
i onda kad nije cijelo.
Vanja Parača