Uranak - Slobodanka B. Đukanović

Uranak

Kad sam jutros zoru uhvatila
pratio me žuti srp sa neba
preticao staze ispred mene
smislio je da mi nešto treba

Kad se jutros rumen upalila
i nebo se nasmiješilo meni
I Sunce se priprema da rađa
i meni se obraz zarumeni

Jutros rano po sjećanju gazim
ne bi li te po sjećanju srela
trn i ruža jednako mi mili
idem tamo gdje sam te voljela

Jutros zastah pored starog panja
da ga pitam ko je hlad ubio
al´ on ne zna jer je ostario
da mu kažem ovdje me ljubio

Jutros maštu povedoh u šetnju
da me vodi u zagrljaj tebi
milo moje još uvijek te ljubim
da te nema ne priznajem sebi

Slobodanka B. Đukanović

Pročitajte još