Zašto me ne pozva?
Tihe sete beše u glasu ti čednom
i sjaj beznadežni u toplome oku,
zašto me tada ne pozva još jednom
da svu noć skupljamo zvezde na potoku?
Nek te moja senka belom stazom prati
neka s tobom zađe gde šumore jele,
da još jednom vidi brdo što se zlati,
i krajolik tihi gde su zore bele.
Kad noć usamljenih sklopi krila hladna
ka zora nad Čemernikom pojavi se plava,
seti me se na čas,zbog tebe sam jadna,
I svu noć sam s tobom,jer mi se ne spava.
U kraj davno znani,celu noć boravim
ko´ bol što nas neumitno prati,
s vrha Čemernika po vetru se javi,
januarsko sunce rodna brda zlati.
Gmitra Sinadinović