14.04.2018.
Poezija

Dalo ti se

Dalo ti se

 

 

Dalo ti se da saznaš

kako ljubi ona koja se za vazduh hvata

iz čistog inata

 trči po cvjetnim poljima

u susret boljima

Svu tu je raskoš ogolila

 između butina stavila

I s mrtvih usana bi joj se vode napila

greotinja

 

Dalo ti se da u oblaku dima ostaneš za njenim petama

sluđen

I hula i svetinja

Kud ta prođe kad joj se prohte za gladne oči

gozba

razorana mozga

Ni travka da nikne

ni da svisne ni svikne

Životu mira nikad

 

Dalo ti se parče s karme kolača

tek da vidiš da nisi pretplaćen

neshvaćen

Tek da bi spoznao razliku između

 života i životarenja

nekad i sad

smijeha i plača

 

Dalo ti se da odjekneš u sanjarenja

između dva prsta

rogova i krsta

da biraš koji manje boli

koji jače voli

Dalo što ti niko uzet neće

 da ti lice sreće namigne tek da znaš i zapamtiš

joj sjenu

Onu venu najplavlju

modriju od oka joj

za pucanje bijeg u infuziju

prste u trofaznu struju

Za ono kad ti srce stane pa u pete propane

Za tucanje na umiranje

 

Dalo ti se da siđe u tu ladovinu

od donjeg svijeta ti

slabinu

Gdje u tami čamiš vjekovima

sitničariš

krtničariš

Ona koja luču u kosi skriva

 ni mrtva ni živa

ni dužna ni kriva

Povazdan visi na čardaku

 

Dalo ti se tek da vidiš svjetlo

u mraku

 

Katarina Sarić